Skup bi trebao biti poticaj da se vrjednuje rad onih koji su stvarali djela, koja su i danas u temeljima hrvatske kulture, rekla je ravnateljica NSK Dunja Seiter Šverko, a predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač je podsjetio na to da je Hrvatska revija pokrenuta 1951. godine te na ulogu u tom posku Vinka Nikolića i Antuna Bonifačića.
Petrač je prvoga dana rada ocijenio kako je Hrvatska revija svojim prilozima nagovješćivala kraj vremena ideologija te nudila veliku lepezu narodne memorije.
Glavna urednica Hrvatske revije Mirjana Polić Bobić smatra kako će se znanstvenim istraživanjem časopisa pomoći da se shvate bitne stvari nastajale u jednom vremenu.
Povjesničar Jure Krišto u svom je izlaganju podsjetio na emigraciju kao izostavljenu dimenziju novije hrvatske povijesti i ustvrdio kako su postojale tri Hrvatske. „Riječ je o prognanoj i izbjegloj Hrvatskoj nakon završetka Drugog svjetskog rata, razasutoj na svih pet kontinenata, koju je režim u matičnoj zemlji smatrao šljamom i ratnim zločincima“, rekao je dodavši kako je druga pobijena Hrvatska po masovnim grobnicama a treća ona pod komunističkom vlašću.
Istaknuo je kako su pokretači Hrvatske revije snagu crpili iz pobijene Hrvatske te podsjetio kako su kritizirali Pavelićev ustaški režim i komunizam u Hrvatskoj. Smatra kako su bili nezadovoljni i politikom Vlatka Mačeka, koji je naprije pobjegao u Pariz, a potom u Washington. Odgovornost za pobijenu Hrvatsku, smatrali su urednici Hrvatske revije, kako je rekao Krišto, najviše pripada neposrednim komunističkim počiniteljima, ali i ustaškom vodstvu na čelu s Pavelićem, koji je narod ostavio njegovoj sudbini.
Po Krištinim riječima odgovornost za događaje na kraju rata pripisivali su i onim snagama koje su, poput Mačeka, surađivale sa zapadnim saveznicima.
Podsjetio je također kako su Pavelića kritizirali Dragutin Kamber, Eugen Dido Kvaternik, Franjo Nevistić i Ante Ciliga.
Uz povijesni diskurs, koji je dobro napravila, rekao je, Hrvatska revija nije uspjela utjecati na historiografiju u domovini, a zbog jezične barijere nije uspjela utjecati ni na historiografski diskurs u vanjskom svijetu.
Na trodnevnom skupu, koji je počeo sinoć i završava 15. prosinca nastupit će 35 izlagača, a prati ga i izložba o Hrvatskoj reviji postavljena u NSK.
Hrvatska revija je hrvatski kulturno-politički časopis, utemeljen je 1928. i izlazio do svibnja 1945. godine. Idejni tvorac i pokretač je bio Filip Lukas. Obnovili su ga 1951. godine u Buenos Airesu Vinko Nikolić i Antun Bonifačić. U razdoblju od 1951. do 1991. izlazio je tromjesečno u inozemstvu kao časopis hrvatske političke emigracije. Objavljivan je u Buenos Airesu, u Argentini (1951.-1966.), a poslije je nastavio izlaziti u Parizu (1966.-1967.) te u Münchenu (1967.-1978.) i Münchenu i Barceloni (1978.-1991.). U svojih 40 emigrantskih godišta "Hrvatska revija" tiskana je na oko 28.000 stranica, a statistički pregled objavljen 1996. godine u Bio-bibliografskom leksikonu suradnika Hrvatske revije pokazuje 627 suradnika od kojih je 113 objavljivalo pod pseudonimima. Od 1991. godine ponovno izlazi u Hrvatskoj u Zagrebu u nakladi Matice hrvatske.