"Od objektivnih ekonomskih problema s kojima se susreće Europska unija kad je riječ o mirovinskom, zdravstvenom i socijalnom osiguranju treba napraviti prednost", rekao je Bernardić podsjetivši da je priča o održivosti mirovinskog sustava u EU jedna od važnijih, pa tako i pitanje treće životne dobi, aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti.
Naveo je da u Zagrebu živi 20 posto građana starijih od 65 godina što je slično i u glavnim gradovima regije te je pozdravio održavanje konferencije koja će pridonjeti razmjeni iskustava o tome kako se u teškoj ekonomskoj situaciji nositi s nužnim promjenama.
Konferenciju su organizirali zagrebački Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i Udruga za inicijative u socijalnoj politici kako bi potaknuli aktivniju politiku skrbi o starijim osobama, razmijenili iskustva o promjeni lokalnih politika i o mogućnostima kvalitetnijeg života starijih osoba te njihova sudjelovanja u društvu i aktivnog starenja.
"Ako osoba aktivno sudjeluje u društvu, sigurno će sretno stariti", istaknula je Biserka Bucković, koja je u ime zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, otvorila skup. Poručila je i kako svaka kvalitetna gradska uprava treba voditi računa o inovativnim mjerama, pa i u osjetljivoj populaciji starijih.
Voditeljica Centra za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", primarijus Spomenka Tomek Roksandić naglasila je da je zagrebački Gerontološki centar izrazito uspješan model skrbi za starije sugrađane o čijem radu se, kaže, govorilo i u slovenskom parlamentu. Saborskom zastupniku Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) Silvanu Hrelji predala je Strategiju zdravog starenja koja se drži naputaka EU iz četiri područja koja se moraju primjeniti do 2016., a vezana su uz zdravo starenje, podršku zajednice u kojoj stariji žive, zdravstveni i sustav dugoročne skrbi starije populacije i jačanje baze gerontoloških pokazatelja i istraživanja.
"Ne možemo samo plakati - mi smo tako stari, što ćemo sad - starost je ponos i istinski potencijal", kazala je i šaljivo pozvala goste iz regije da dođu živjeti u Hrvatskoj jer se tu može doživjeti i sretnih 115 godina.
Profesor Nenad Pokos s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar nije bio tako optimističan, upozorivši da je Hrvatska suočena s ukupnom depopulacijom, a zemlje u regiji s intenzivnim procesom starenja što ima destabilizacijski učinak.
U Hrvatskoj je 2001. u odnosu na 1991. bilo 18,3 posto manje stanovnika do 14 godina, onih između 15 i 64 godine manje je za 8,6 posto, a broj stanovnika koji imaju 65 i više godina porastao je 23,3 posto.
Napomenuo je da je još 1971. Hrvatska imala realno staro stanovništvo, dok je primjerice u BiH stanovništvo bilo relativno mlado. Četrdeset godina kasnije, 2011., Hrvatska ima znatno starije stanovništo nego prije, s najvišim postotkom u odnosu na zemlje regije, no u projekcijama Ujedinjenih naroda sve zemlje ulaze u intenzivni proces starenja, a najlošije prolazi BiH.
O starenju stanovništva i društvenoj akciji govorio je profesor emeritus Vlado Puljiz, a svoja iskustva iznijeli su i stručnjaci iz Beograda, Subotice i Požarevca, zatim iz Ljubljane, Podgorice, Sarajeva i Zenice.