Prema Sirijskom odboru za ljudska prava, u posljednjih 48 sati samo u Damasku je ubijeno više od 60 pripadnika sirijske vojske. Ali predsjednik Bašar al-Asad, koji je vlast naslijedio od svog oca Hafeza 2000. godine, i dalje ne želi odstupiti s vlasti.
Uz Asadovu obitelj tu je i mala unutarnja skupina koja je odlučna u tome da se borbom izvuče iz krize i nastavi voditi zemlju, kao što to čine već četiri desetljeća. Prijatelji ali i protivnici Bašara al-Asada smatraju da on više nema veze s realnošću, te je uvjeren da se ne radi o nezadovoljstvu građana već uroti protiv njega i Sirije.
Oko sirijskog predsjednika nalazi se uski krug ljudi koji pripadaju njegovoj obitelji ili su članovi klana, te pripadnici sigurnosnih službi koji uglavnom pripadaju alavitima, manjini kojoj pripada i obitelj Asad, u zemlji u kojoj su tri četvrtine stanovnika suniti.
Asadovi prijatelji tvrde da je on postao "beskoristan te da živi u svom svijetu, i smatra da ga je Bog poslao da vodi Siriju". Svi oni koji mu se suprotstave, odmah postaju neprijatelji.
Sirijski predsejdnik osobno donosi sve odluke a u tome ima i pomoć obitelji - njegov mlađi brat Maher je zapovjednik vojske i drugi najmoćniji čovjek u Siriji, moćni šurjak Asef Šavkat je zamjenik zapovjednika glavnog stožera, a popis se nastavlja i brojnim drugim imenima.
Asad je prošlog mjeseca kazao da je Sirija u ratu i naredio svojoj vladi da na putu prema pobjedi ne mora imati milosti prema onima koje je nazvao "teroristima".
"Kada kirurg operira kažemo li da ima krvave ruke ili mu zahvaljujemo što će spasiti pacijenta?", upitao se Asad, povlačeći time paralelu između svoje bivše profesije, kada je bio liječnik, oftalmolog.
Nakon 16 mjeseci borbe su konačno stigle i do sjedišta Asadove moći - glavnog grada Damaska. Brojke o poginulima, ranjenima i izbjeglima teško se mogu provjeriti nezavisnim izvorima jer stranih novinara kao ni promatrača međunarodnih organizacija u Siriji uglavnom nema.
Strani diplomati tvrde da niti jedan režim ne može trajati vječno, ali nitko za sada nema pravo rješenje za okončanje krvavog sukoba. Prema mišljenima nekih analitičara, Rusija i Iran opskrbljuju Asadov režim oružjem, dok SAD, Katar i Saudijska Arabija pokušavaju oslabiti krug oko Asada.
Usprkos svakodnevnom krvoproliću, strane sile ne spominju mogućnost vojne intervencije poput one u Libiji, tvrdeći da je Sirija potpuno drugačiji slučaj, zbog svog geopolitičkog položaja te iz straha od pogoršanja stanja u regiji. Sirija je oduvijek imala vrlo veliki utjecaj na Libanon, koji se desetljećima nalazi na rubu građanskog rata, a tu je i Izrael, zemlja s kojom Sirija nema odnose.
Analitičari međutim smatraju da će prije konačnog rješenja stanja u Siriji, situacija biti još teža. A nitko nema ni pravi odgovor na to što će se dogoditi kada Asadov režim jednom padne.