Mirsad Bakšić rodio se 9. kolovoza 1936. godine u Trebinju u jednoj od najstarijih hrvatskih hercegovačkih feudalnih obitelji iz Ljubinja. Pučku školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku gdje mu se obitelj doselila 1935. Zbog prohrvatskih stavova bio je uhićen već u gimnaziji zbog pjevanja hrvatskih domoljubnih pjesama i osuđen na robiju koju je izdržavao u Padinskoj Skeli kod Beograda. Izbačen je sa Sveučilišta u Zagrebu, a bio mu je zabranjen upis na ostala sveučilišta u Jugoslaviji te odlazi u Njemačku. Po povratku ponovno se upisao na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu uz pomoć Berislava Smolčića i profesora Šime Đodana.
Odlukom Sabora Republike Hrvatske 1991. postao je prvi općinski tužitelj grada Zagreba koji je prisegnuo neovisnoj hrvatskoj državi, po ratnom rasporedu Ministarstva obrane u veljači 1992. raspoređen je za vojnoga tužitelja Operativne zone (Zbornog područja) Zagreb, a 16. listopada iste godine imenovan je za okružnog javnog tužitelja grada Zagreba.
Odlukom Predsjednika RH dr. Franje Tuđmana 1994. promaknut je u čin brigadira Hrvatske vojske (HV).
Bio je predsjednik Hrvatske muslimanske demokratske stranke te udruge "Dr. Safvet Beg Bašagić" i član Nadzornog odbora zagrebačke podružnice Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak".
Među ostalim djelima, autor je knjige "Uloga i mjesto Hrvata islamske vjere" te 12 brošura "Znameniti Hrvati islamske vjere".
Odlikovan je Spomenica Domovinskog rata 1990.-1992. godine, Spomenica domovinske zahvalnosti i Redom hrvatskoga trolista, za osobite zasluge i doprinos obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti Republike Hrvatske.