Tako su iznova porasli troškovi zaduživanja obje države eurozone, pogođene slabim stanjem državnih financija, pri čemu se razlika između njihovih troškova i referentnih njemačkih dodatno produbila.
Prinosi na 10-godišnje španjolske državne obveznice premašili su razinu od sedam posto, nerijetko smatranu neodrživom u dugoročnoj perspektivi, dok su na odgovorajuće talijanske obveznice iznosili nešto iznad šest posto.
Takva kretanja ponovno skreću pozornost na temeljni problem s kojim je suočena eurozona, a to je da kratkoročna poboljšanja u ozračju ne rješavaju srž problema, odnosno zabrinjavajuće oskudno financiranje u kriznim gospodarskim vremenima.
"Grčki izbori nisu riješili probleme eurozone", tumači bez ustezanja jedan talijanski trgovac obveznicama.
Reakcija tržišta obveznica na ishod grčkih izbora navodi na zaključak da dužnička kriza eurozone treba sveobuhvatno rješenje i da se tek onda može očekivati početak obnove povjerenja.
Skepticima je dovoljno da samo pogledaju najnovije podatke španjolske središnje banke koji svjedoče o rastu udjela loših zajmova u tamošnjem bankarskom sustavu na najvišu razinu od travnja 1994. godine. U ukupnim zajmovima njihov je udio dosegnuo 8,72 posto.
U takvim okolnostima na tržištima vlada nervoza i ulagači se drže podalje od rizičnije imovine.
"Iako su strahovi od izlaska Grčke iz eurozone popustili, ishod grčkih izbora nije odagnao slabost temeljnih pokazatelja u Italiji i Španjolskoj. I dalje nas brine što se neće ništa bitnije promijeniti u smislu donošenja novih mjera podjele rizika, tako da će tržišta a time i gospodarstva ostati ranjivi na obnovljene pritiske", kazala je Michala Marcussen, ekonomistica banke Societe Generale.