Polaganjem vijenca počast su banu odala izaslanstva Povijesnoga i športskog društva "Hrvatski sokol", Udruge "Vinkovački šokački rodovi", grada Vinkovaca te Vukovarsko-srijemske županije.
Članovi izaslanstava na banov su grob u kapeli sv. Marije Magdalene, koju je 1845. dala izgraditi banova majka Elizabeta Šokčević, položili crvene karanfile.
U prigodnome govoru predsjednik "Hrvatskog sokola" iz Vinkovaca Zlatko Virc ocijenio je da je ban Šokčević jedan od najvećih Vinkovčana bez kojega, kako je rekao, Vinkovci danas ne bi bili jedno od najvećih europskih željezničkih čvorišta.
"Bez bana Josipa Šokčevića ne bi danas bilo ni Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Hrvatskoga narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu, modernog obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, Zagrebačkog velesajma ni suvremenog šumarstva", istaknuo je.
Hrvatski ban Josip Šokčević rodio se 1811. u Vinkovcima, gdje se dijelom i školovao, a bansku dužnost obnašao je od 1861. do 1868. Umro je u Beču 1896., gdje je bio pokopan do 2002. godine, kada su njegovi posmrtni ostaci na poticaj vinkovačkoga "Hrvatskog sokola" preneseni u Vinkovce i pokopani u kapeli sv. Marije Magdalene.
Hrvatskim banom Josip Šokčević postao je 1861. godine na prijedlog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, poslije smrti bana Josipa Jelačić. Za njegove vladavine hrvatski je jezik uveden u cjelokupni državni, institucionalni i javni život, a donesena je i odluka o osnutku Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Šokčević je za svojeg banovanja ustrajao na cjelovitosti Hrvatske (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija).
Na njegov je zahtjev Hrvatskoj vraćen teritorij Vojvodine. Pomogao je osnutku Ratarsko-šumarske škole u Križevcima, a u Zagrebu je 1864. organizirao Prvu dalmatinsko–hrvatsko–slavonsku gospodarsku izložbu. S banske dužnosti Josip Šokčević povlači se na vlastiti zahtjev 1867. zbog Austro-ugarske nagodbe.