Više od 1700 pisama poslano je i predsjednicima Republike, vlade i Hrvatskoga sabora, rekla je za Hinu predsjednica udruge "Žene u Domovinskom ratu" Marija Slišković.
Istaknula je da žene žrtve silovanja u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata traže status žrtve, dodajući kako smatra da bi se u tom slučaju jevile i druge žene koje su u ratu bile silovane te da bi se zločince moglo procesuirati. Napomenula je da su 90-ih godina mnoge žene dale iskaze o silovanjima koja su se dogodila na okupiranim područjima Hrvatske, a još nisu pokrenuti nikakvi sudski procesi.
Pisma su prikupljena u akciji "Tisuću pisama" državnim tijelima, nakon objavljivanja iskaza silovanih žena u knjizi "Sunčica". Od Državnog odvjetništva, Sabora i vlade pismima se traži da se "zakonski prizna postojanje logora za masovno silovanje u kojima su žene silovane zbog etničkog čišćenja i genocida, na temelju čega bi se stvorili uvjeti da se to definira posebnim zakonom kao ratni zločin". Također se zahtijeva da se procesuiraju i kazne počinitelji tih zlodjela te da žene žrtve silovanja ostvare sva prava koja im pripadaju kao žrtvama ratnih zločina.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, nakon najave da će im biti predana ta pisma, priopćilo je kako "nije upitno da je silovanje jedan od načina počinjenja kaznenog djela ratnog zločina ako su uz to ispunjeni i drugi zakonom propisani uvjeti pod kojima kazneno djelo silovanja prelazi u ratni zločin" te da "ima u radu određeni broj predmeta zbog kaznenih djela ratnih zločina počinjenih silovanjem".
"Kako Državno odvjetništvo nema evidentiranih prijava ili drugih saznanja o mogućim masovnim silovanjima", pozvalo je žrtve da se jave radi davanja iskaza jer je bez njihova svjedočenja dokazivanje toga "posebno odioznog oblika ratnog zločina protiv civilnog stanovništva otežano, ako ne i nemoguće".