Autor teksta, sveučilišni profesor filozofije Francois de Bernard, predsjednik GERM-a, skupine za studije i istraživanja globalizacije, članak počinje pitanjem "Kako se to može biti Hrvat", ponavaljajući pitanje kojim je francuski filozof Alain Finkielkraut 1991., dok je Europa oklijevala, hrabro ustao u obranu hrvatske težnje za neovisnošću. Tad je, parafrazirajući francuskog mislioca i pisca iz 18. stoljeća Montesquiuea, Finkielkraut branio pravo na različitost.
Hrvatima je doista potrebna "osobita hrabrost" da zanemare sve ono što bi ih moglo odvratiti od pristupanja Europi 27-orice, piše autor, koji drži da "nijedna zemlja nije bila tako loše primljena u zajednicu kao Hrvatska", iako je zadovoljila sve kriterije i etape procesa koji je bio "beskrajno dugačak, pretjeran i ponižavajuć".
Francuski profesor podsjeća kako se predsjednik njegove zemlje nije udostojio osobno doći potpisati Ugovor o pristupanju u Bruxelles i ocjenjuje da je hrvatski pristupni ugovor bio bačen u zadnji plan summita u Bruxellesu koji se bavio spašavanjem eurozone.
Mlada, moderna i prepuna talenata, od športskih do znanstvenih, Hrvatska je, po mišljenju de Bernarda, dokazala da može učiniti velike napore kako bi prevladala vlastitu krizu ne čekajući pomoć izvana, no rijetki su oni koji su istinski priznali "napore koje je činila puna dva desetljeća da bi postala potpuno legitimna zemlja u Europskoj uniji".
U argumentima za i protiv pristupa Hrvatske čule su se ocjene da nije mudro u vrijeme krize baviti se proširenjem, a posebno je "perfidno" govoriti da je zemlja s manje od pet milijuna stanovnika marginalna kao i njezin BDP, drži autor i pita se što je onda s Maltom i Luksemburgom.
"Da sam ja Hrvat u ovom trenutku, sigurno bih bio bijesan na Europljane i EU (...) zbog tolike nespretnosti, nepristojnosti i nemara: poslao bih ih sve zajedno...", piše autor i zaključuje da su prema Europljanima i EU, koji su se prema njima "tako loše odnosili toliko vremena", Hrvati pokazali "opraštanje i veličinu duše koja im služi na čast".
Europa 27-orice sad treba odbaciti svoje egocentrične opsesije i početi činiti ono što dosad nije: konačno "dostojanstveno i s poštovanjem primiti Hrvatsku i njezine građane koji zaslužuju" sjediti za europskim stolom i sudjelovati u rješavanju europskih pitanja.
Le Monde prenosi i nekoliko komentara čitatelja koji odražavaju različitost mišljenja. Neki ističu da je Hrvatska proizašla iz Jugoslavije, koja je bila "katastrofa, baš kao i njezino ime", no da su i Hrvati djelomice odgovorni za tu katastrofu. Drugi čestitaju Hrvatskoj na tome što je uspjela očuvati svoju golemu povijesnu baštinu pred svim vjetrovima i olujama, a neki se protive proširenju jer drže da će to sve platiti stanovnici EU-a iz svojih džepova.