Prije samo nekoliko mjeseci, taj je pristup imao malo pristaša: nikoga među jastrebovima u Kongresu, koji su tražili angažiranje vojnika na terenu, niti među golubovima koji su zahtijevali povlačenje, a puno stručnjaka je upozoravalo da SAD može zaglibiti u Libiji s takvim pristupom. Najzajedljiviji kritičari rugali su se predsjedniku Baracku Obami da "vodi iz pozadine".
No, posljednjih šest mjeseci donijelo je niz uspjeha. U svibnju su američki komandosi ubili Osamu bin Ladena u Pakistanu. U kolovozu je pao Tripoli a pukovnik Gadafi je pobjegao. U rujnu je u napadu američke bespilotne letjelice ubijen Anvar al-Avlaki, vodeći operativac i ideolog ogranka Al Kaide u Jemenu. U četvrtak ljudi gledaju fotografije okrvavljenog tijela pukovnika Gadafija, opresivnog diktatora koji je dulje od četiri desetljeća vladao Libijom, uglavnom u međunarodnoj izolaciji.
"Ovo je veliki dan", izjavio je u četvrtak republikanski senator John McCain za CNN-u. "Mislim da administracija zaslužuje veliko priznanje. Očito smo imali različite zamisli o taktičkoj strani, ali svijet je postao bolje mjesto", istakao je McCain, Obamin protukandidat na izborima 2008.
Republikanski senator Mark Steven Kirk, u priopćenju je istakao da "aministracija, a osobito državna tajnica Hillary Clinton, zaslužuju čestitke".
Međutim, NY Times ističe kako unatoč uspjesima ostaje nepoznanica kuda će s s novim pristupom krenuti nakon Libije, osim nastavka napada na čelne pripadnike Al Kaide. Sirija, najnovije središte demokratskih prosvjeda, ostaje malo vjerojatna meta za vojnu intervenciju, s obzirom da je veća i vojno jača od Libije, te manje međunarodno izolirana, a nalazi se u strateški osjetljivijem susjedstvu.
Također, list navodi kako je malo vjerojatno da će Obama dobiti puno političkih bodova za pobjedu pobunjenika u Libiji. Njegova popularnost je porasla nakon likvidacija Osame bin Ladena, što je daleko veći događaj za većinu Amerikanaca od smrti Gadafija, ali ubrzo je opet počela opadati. U posljednjoj anketi New York Timesa/CBS News-a, provedenoj sredinom rujna, 43 posto ispitanika odobravalo je njegovo obnašanje dužnosti, a 50 posto nije odobravalo, što mu je najniži rejting od ulaska u Bijelu kuću u siječnju 2009.
Obamini pomoćnici kažu kako će ga posljednji događaji zaštiti od uobičajenih optužbi republikanaca da su demokrati slabi na planu nacionalne sigurnosti.
Novi američki pristup ratu odražava i poduke koje su vladini dužnosnici i vojni čelnici izvukli iz dugih ratova u Iraku i Afganistanu.
Razočarana velikim troškovima i neizvjesnim ishodom u tim dvjema zemljama, Obamina administracija je prihvatila bespilotne letjelice, uz male munjevite napade specijalaca poput onoga u kojem je ubijen Bin Laden, kao budućnost borbe protiv terorističkih mreža.
"Lekcije velikih ratova su očite. Cijena u krvi i bogatstvu je golema, a ishod je nesaglediv. Javna potpora kod kuće pada prema dnu. A ljude koje ste došli osloboditi počinje vrijeđati vaša prisutnost", ocijenio je Micah Zenko, suradnik Vijeća za vanjske odnose (CFR) iz Washingtona. Poboljšanje tehničkih mogućnosti bespilotnih letjelica, u pogledu oružja i video mogućnosti, također je odigralo ulogu u promjeni taktike.
U slučaju Libije, za razliku od udara protiv Bin Ladena i Avlakija, Sjedinjene Države su poduzele jasan napor kako bi neka druga država preuzela vodeću ulogu. Predsjednik Obama i njegov tadašnji ministar obrane Robert Gates, u početku su bili neskloni intervenciji dok su ih drugi lobirali da to učine, uključujući i Francuze, piše NY Times.
Najveće pitanje nije hoće li novi pristup postati model za druge ratove ili da li će on pomoći Obama politički, već je jednostavno to: Što će se dogoditi u Libiji i u drugim zemaljama koje su dio Arapskog proljeća, pa čak u Pakistanu i Afganistanu, koji će i dalje biti mjesta za napade američkih bespilotnih letjelica?
Ako oni ne postanu stabilnija i mirnija mjesta, pobjeda novog pristupa može na kraju izgledati prilično kratkotrajna, zaključuje NY Times.