Prva od tri premijere koju ZKM planira do kraja ove godine, predstava "Pismo Heineru Muelleru" scenski je projekt tzv. "angažiranog teatra" prema nagrađivanom tekstu dramaturga, pisca i teoretičara Gorana Ferčeca "Upute za izvedbu drame na temu H, pismo Heineru Muelleru, bilješke".
Riječ je o atipičnom dramskom tekstu pisanom bez klasične podjele lica, kojemu autor pristupa kao nedefiniranoj materiji koja nije određena niti žanrovski niti rodovski, čija se performativnost ostvaruje preko instrukcija u drugom licu jednine potencijalnom izvođaču – glumcu, gledatelju, slučajnom prolazniku, kao neka vrsta prijedloga za izvedbu.
"Tekst tematizira svakodnevne radnje promatrane s pozicije izvedbenosti, htjeli smo probati vidjeti kakvi su to svakodnevni nevidljivi zadaci koji se pred nas postavljaju, te što bi za nas značilo kad bi se u tu društvenu koreografiju uvela neka vrsta malih neposlušnosti", kazao je Đorđev.
Predstava prati pokušaj jednoga čovjeka da se, povratkom iz Berlina u neimenovani grad na istoku, integrira u društvo opterećeno strahom od posljedica odstupanja od uobičajenog društvenog života, gdje je otegotna okolnost u izvedbi sve što odskače od tipičnog.
On ne radi ništa radikalno nego samo osvještava svoje ponašanje, svakodnevne socijalne koreografije počinje promatrati kao takve – koreografije, dajući im time dimenziju izvedbenosti, razvijajući dramsku napetost kroz odnos pojedinca prema sustavu kroz koji prolazi.
Taj njegov pokušaj gledatelju nastoji prenijeti glumački trojac Goran Bogdan, Daniel Ljuboja i Frano Mašković. Izvodeći postupke jednog protagonista oni mu, prema riječima autora Ferčeca, "daju potencijalnu mnoštvenost".
Mada tekst u sebi sadrži određenu dozu interaktivnosti, od publike se ne traži nikakav angažman, ističe Ferčec, dodajući kako je predstava rezultat suradnje u kojoj su ravnopravno s redateljem, svaki sa svoje autorske pozicije, sudjelovali kako sam autor, tako i scenograf Siniša Ilić, kostimografkinja Doris Kristić i koreografkinja Selma Banich.
Beogradska skupina Nina Levkov, koja se bavi improvizacijama u zvuku, predstavi je dala zvukovnu dimenziju koja, kako napominje Ferčec, nije glazba u klasičnom smislu, već niz određenih zvukova, frekvencija, objedinjenih u jednu scensku sliku, položenih na određeni način u prostor.
Bojan Đorđev kazališni je redatelj koji radi u institucionalnome i nezavisnom kazalištu. Autor je, redatelj i izvođač brojnih kazališnih projekata u Beogradu i nekoliko u Stuttgartu, Beču, Lyonu i Gentu. Suosnivač je platforme Teorija koja Hoda i TkH časopisa za teoriju izvođačkih umjetnosti. Ovo je njegov prvi redateljski angažman u Hrvatskoj, no svojim je predstavama i projektima već 10 godina kontinuirano prisutan na hrvatskoj umjetničkoj sceni.
Ferčec, jedan od najnagrađivanijih hrvatskih dramskih pisaca mlađe generacije, dosad je surađivao na mnogim plesnim i kazališnim projektima. Za ovaj je tekst dobio nagradu Austrijskog kulturnog foruma za godinu 2007. Tekst je dosad preveden na njemački, slovenski i engleski jezik.