Dva bojna zrakoplova JNA raketirala su 7. listopada 1991. nešto poslije 15 sati Banske dvore, a objavljeno je kako su od šest ispaljenih raketa dvije pogodile zgradu Banskih dvora dok su ostale pogodile zgrade u njihovoj blizini. Dio krova Banskih dvora bio je razrušen, oštećeno je pročelje i gotovo sve prostorije. Posebno je bilo oštećeno predsjednikovo krilo zgrade, u kojem su bile njegove radne prostorije i dvorana za konferencije, u kojoj se 200 kilograma težak kristalni luster srušio na stol.
Ocijenjeno je kako se radilo o atentatu na predsjednika Tuđmana, jer je napad vođenim raketama u prvom redu bio usmjeren na predsjednikove radne prostorije. U zgradi nitko nije poginuo, ali je nekolicina ljudi ranjena.
Napad na Banske dvore izveden je uoči isteka moratorija Europske zajednice na odluku Hrvatskoga sabora o osamostaljenju Republike Hrvatske te tijekom općih napada JNA na hrvatske gradove - Vukovar, Vinkovce, Osijek, Pakrac, Sisak, Karlovac, Gospić, Otočac, Zadar, Šibenik i Dubrovnik.
Predsjednik Tuđman je tih dana predlagao sekretaru za obranu SFRJ Veljku Kadijeviću da JNA iz zraka, s kopna i mora obustavi navalne operacije protiv Hrvatske, a da će Hrvatska, zauzvrat, istodobno prekinuti opću blokadu njihovih vojarna. JNA je odbila Tuđmanov prijedlog i jednostrano inzistirala na hrvatskoj deblokadi.
Predsjednik Tuđman je objasnio kako se blokadom vojarna željelo prisiliti JNA da napusti Hrvatsku, ali i kao mogućnost da se Hrvatska domogne oružja, što joj ga je nelegalno JNA otela nešto prije prvih višestranačkih demokratskih izbora.
Kako i sam navodi, predsjednik Tuđman je pokušavao pregovorima i sudjelovanjem na medunarodnim konferencijama izbjeći rat te mirnim putem tražiti političko rješenje. Prestanak moratorija EZ-a za Hrvatsku je značio, smatrao je Tuđman, stupanje na snagu na temelju svibanjskog referenduma ustavne odluke Hrvatskoga sabora o samostalnosti.
"Mi smo i dalje zainteresirani za trenutačan prekid vatre i za mirno rješenje", naglašavao je.
Noć prije raketnoga napada na Banske dvore predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov uputio je poruku hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i predsjedniku tadašnje vlade Franji Gregoriću te ih upozorio kako raspolaže "informacijama da se bliži trenutak napada na velika industrijska središta i čak na glavni grad Hrvatske - Zagreb".
Voditeljica predsjednikova ureda Zdravka Bušić sjeća se kako je taj dan predsjednik Tuđman razgovarao s Antom Markovićem, dodavši da ga je čak i za objedom uvjeravao kako je vrijeme da se napokon povuče iz Beograda. Napomenula je kako su predsjednik Tuđman, Stjepan Mesić i Ante Marković, nakon objeda, pregovore nastavili u predsjednikovoj sobi, a ubrzo se začuo jak tresak. Kad smo otvorili vrata, hodnik prema predsjednikovoj sobi bio je zakrčen srušenim zidovima, rekla je, dodavši kako su u toj sobi zatekli Tuđmana, Mesića i Markovića.
Napad jugoslavenskoga zrakoplovstva na Banske dvore predsjednik Tuđman je ocijenio napadom na simbol vlasti za sve Hrvate i simbol tisućljetne želje za državnošću.
"Banski dvori bili su, a i ostat će, simbol hrvatske državnosti. U ovoj razrušenoj, svečanoj dvorani Banskih dvora sjedio sam 4-5 minuta, možda 6, za objedom sa svojim suradnicima prije nego što će barbari uputiti svoje razorne rakete da bi uništili, da bi pokušali uništiti taj simbol hrvatske državnosti, da bi pokušali obezglaviti Hrvatsku... Htjeli su uništiti ovaj hrvatski preporod koji smo stvarali u ovih proteklih godinu i pol uspostavom hrvatske demokracije, uspostavom suverene, samostalne Hrvatske", izjavio je predsjednik Tuđman. "Dobrim su dijelom", nastavio je, "razorili svečanu dvoranu i Banske dvore, ali su time barbari postigli suprotno od onoga što su htjeli - još veće jedinstvo hrvatskog naroda. Svijest koju smo uskrisili u borbi za izbore, za uspostavu demokracije, bit će sada još stamenija. Hrvatski narod bit će kao jedan u borbi - da istjeramo i posljednjeg okupatora iz hrvatske zemlje. Hrvatski narod i domovinska iseljena Hrvatska izgradit će porušenu Hrvatsku. Napadom na Dubrovnik - nakon Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Pakraca, Gospića, Otočca, Šibenika, Zadra - htjeli su uništiti najznamenitiji znamen hrvatske kulture", istaknuo je tada predsjednik Tuđman.
Napad je ocijenio zločinom protiv kulture pred čitavim svijetom i pokušajem fizičke likvidacije hrvatskoga predsjednika. "Vjerojatno su imali za to razloga, no, kao što vidite, nisu uspjeli. Pa sve da su i uspjeli, Hrvatska bi živjela i bez mene, a živjet će i sa mnom u oslobađanju od okupatora i u izgradnji. Uskrisit ćemo i obnovit ćemo Hrvatsku", komentirao je Tuđman.
Član predsjednikova osiguranja Ivan Urso bio je ozlijeđen u raketiranju Banskih dvora. On se sjeća kako se oko 15 sati začula strašna buka od obrušavanja zrakoplova.
"Pokušao sam se maknuti od prozora, ali me udarni val pomeo i bacio preko stubišne ograde s nekih 6 metara visine. Pao sam i mislim da nisam izgubio svijest. Od prašine ništa se nije moglo nazrijeti. Ne znam koliko sam nepokretno ležao, ali se prašina počela razilaziti kad je dotrčao kolega Marko Kovačić te me na rukama niza stubište odnio u podrum Banskih dvora, gdje su već bili predsjednik Tuđman, Marković i ostali. Valjda sam strašno izgledao onako bijel od prašine po kojoj je tekla krv, dok mi je maskirna odora bila sva u krpama, no po riječima predsjednika Tuđmana, koji je kroza zube procijedio Markoviću: 'Eto ti tvoja Jugoslavija' znao sam da prizor nije bio baš ugodan. U to se pojavio Mate Laušić kojeg je raketiranje zateklo negdje u gradu te rekao da je organizirano preseljenje u sklonište ispod Gornjeg grada. Izvijestio nas je i da predsjednik kani prošetati središtem grada jer su se čule dezinformacije da je u raketiranju poginuo. Mesničkom smo se spustili do Ilice i krenuli preme Trgu Josipa bana Jelačića. MUP je predsjednika upozorio na skrivenu aktivnost snajperista po gradu, no unatoč tomu predsjednik je otišao u grad. Hodali smo Ilicom na kojoj se našao pokoji prolaznik, došli na Trg, a onda skrenuli prema Tkalčićevoj, gdje su se na terasi jednoga lokala okupili saborski zastupnici te burno pozdravili predsjednikov dolazak. Nakon raketiranja nekoliko dana smo bili smješteni u skloništu ispod Gornjeg grada, gdje se nalazio i zapovjedni stožer MORH-a", izjavio je tada ozlijeđeni pripadnik predsjednikova osiguranja Ivan Urso.
Umirovljeni general i bivši zapovjednik HRZ-a Imra Agotić rekao je za Hinu da su Banske dvore, kao i Gornji grad 7. listopada 1991., napala 2 MiG-a 21 tadašnjega Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, svaki naoružan s po 8 raketa tipa "munja", te dva jugoslavenska "super galeba" G4 naoružana s po dvije bombe MK 82 američke proizvodnje. Te bombe, kazao je, tempirane su za eksploziju od 5 do 10 metara iznad tla te uništavaju udarnim valom, a ne da naprave razaranje. Istražna komisija, a i neki očevidci, potvrdili su napad 4 zrakoplova, rekao je Agotić, naglasivši kako je logično da je srpska strana morala imati obavještajne podatke o sastanku Tuđmana, Mesića i Markovića u Banskim dvorima. Dodao je kako je jedna bomba MK 82, od 4 koliko ih je palo na Gornji grad, precizno pala blizu prostorije gdje su se samo nekoliko trenutaka ranije oni nalazili, a koji su očito bili meta likvidacije. To raketiranje bilo je izraz njihove odlučnosti da obezglave Hrvatsku dan prije isteka moratorija na neovisnost, ocijenio je Agotić.
Ondašnji predsjednik Hrvatskoga sabora Žarko Domljan u izjavi za Hinu ocijenio je kako je raketiranje Banskih dvora "bila nesumnjivo kulminacija zločinačke agresije srbočetničke JNA na Hrvatsku, iza koje je stajala službena Srbija, a još i danas stoji, što se vidi po skandaloznim optužnicama koje srbijansko pravosuđe sustavno podiže protiv hrvatskih branitelja, uključivo i ove najnovije protiv Vekića, Šeksa, Glavaša i ostalih. Raketiranje se dogodilo dan uoči sjednice Hrvatskog sabora, na kojoj je najavljeno aktiviranje Odluke o uspostavi suverene i samostalne Hrvatske od 25. lipnja, nakon tri preduga mjeseca moratorija koji je zahtijevala međunarodna zajednica. U živom mi je sjećanju taj mirni i sunčani listopadski dan. Upravo je bio završio pripremni sastanak zastupnika HDZ-a u Maloj dvorani, kad je odjeknula snažna eksplozija, od koje se zatresla zgrada, čuli su se povici i lomljava stakla. Pretrčao sam Markov trg, preskačući komade žbuke i dijelove teških ulaznih vrata koje je eksplozija raznijela, da vidim što je s predsjednikom. Našao sam ga na sigurnu mjestu, u tunelu ispod Gornjega grada, blijeda i zabrinuta, ali ne i zaplašena - prije bih rekao još čvršćeg i odlučnijeg da nastavimo put kojim smo pošli, jer je bilo očito da nakon tog izdajničkog i podmuklog napada nema i ne može biti uzmaka. Dogovorili smo se da se ne odustaje od planirane saborske sjednice i donošenja planiranih odluka, ali da se sjednica zbog opreza održi na tajnu mjestu, u Ininoj zgradi", izjavio je Domljan.
Ocijenio je kako je pokušaj likvidacije političkog vrha jedne države međunarodni teroristički čin i upravo je nevjerojatno da za taj užasan zločin nitko do sada nije odgovarao. "Čak nisu podignute ni optužnice protiv počinitelja iako se točno zna tko je pilotirao zrakoplovom, tko je navodio rakete, a tko je na terenu izradio točan nacrt Banskih dvora i javio najpovoljniji trenutak napada", rekao je Domljan, upitavši do kad će naše pravosuđe čekati da se raskrinka pozadina toga monstruoznog zločina i da njegovi počinitelji budu privedeni pravdi?
Piše: Mate Kovačević