"Nažalost, dosadašnje hrvatske vlade nisu donijele nekoliko ključnih strateških dokumenata, poput popisa i programa kapitalnih investicija u javnom sektoru s izvorima financiranja, niti su utvrdile okvirne strategije i planove upravljanja državnom financijskom i nefinancijskom imovinom. Hrvatska već dvadeset godina nije riješila strukturna pitanja evidencije i ustroja registra državne financijske i nefinancijske imovine te plana njihova korištenja u idućih desetak godina", ističe Bajo u svom radu "Razborito upravljanje državnom financijskom imovinom i stabilnost državnih financija".
Bajo analizira financijsku imovinu opće države (koja obuhvaća središnju državu, lokalne jedinice i fondove socijalne sigurnosti) prema instrumentima - monetarno zlato i posebna prava vučenja, gotovina i depoziti, vrijednosnice (osim dionica), dani krediti, dionice i ostali udjeli, tehničke rezerve osiguranja i računi ostalih potraživanja.
"Financijska imovina opće države rasla je sa 17 milijardi eura u 2001. na oko 37 milijardi eura u 2007. Taj je rast djelomice rezultat povećanja obuhvata, a većim dijelom i promjena tržišnih cijena koje su do 2007. išle u korist rasta vrijednosti financijske imovine. Vrijednost financijske imovine opće države smanjuje se od 2007. te u 2009. iznosi oko 31,4 milijardi eura, ali se kao udio BDP-a smanjuje već od 2004, pa u 2009. iznosi 68 posto BDP-a", navodi Bajo i ističe kako se po veličini udjela financijske imovine u BDP-u Hrvatska nalazi iza skandinavskih zemalja (koje imaju najveće udjele, najveći Norveška sa više od 200 posto BDP-a).
Analize strukture financijske imovine opće države u Hrvatskoj pokazuje da je najveći dio te imovine u dionicama i ostalim udjelima koji u 2009. čine oko 60 posto BDP-a, a slijede računi ostalih potraživanja te gotovina i depoziti opće države sa zajedno prosječnih 7 posto BDP-a te da Hrvatska nema diversificiranu financijsku imovinu u ostalim instrumentima.
Hrvatska ima čak oko 85 posto financijske imovine u dionicama i ostalim udjelima, dok je prosjek ostalih europskih zemalja oko 40 posto, navodi Bajo i napominje kako većinu čine dionice, a posebice ostali udjeli koji nisu utrživi niti tranformirani u dionice, odnosno udjeli u državnim poduzećima koji su odlukama Vlade od 2004. klasificirani u kategoriju trgovačkih društava od posebnog državnog interesa te dionice i udjeli koji se od 2010. nalaze u portfelju HFP-a.
"Dakle, oko 27 milijardi eura ili 60 posto BDP-a državne financijske imovine nalazi se u dionicama i udjelima državnih poduzeća. Samo Finska i Norveška imaju veći udio dionica i ostalih udjela u BDP-u, dok u većini promatranih zemalja udjeli čine manje od 10 posto BDP-a".
Bajo smatra i da su financijski učinci privatizacije i upravljanja državnom financijskom imovinom i njihov doprinos financiranju proračunskog deficita upitni i često se poništavaju visokim državnim subvencijama i jamstvima što ih je država dala trgovačkim društvima.
Od 2002. do 2010. proračun opće države ostvario oko 1,9 milijardi eura primitaka od privatizacije, a od 2007. u Hrvatskoj nije bilo većih privatizacija, dok država od 2012. do 2014. očekuje oko 460 milijuna eura.
Bajo iznosi i podatke kako prosječni prihodi od imovine u Hrvatskoj iznose oko 0,7 posto BDP-a, a najviše je prihoda od zakupnina (koncesija) te prihoda od dobiti javnih poduzeća, kako su poduzeća u portfelju HFP-a ostvarivale niske razine dobiti, od 1993. do 2010. tek 127,5 milijuna eura.
Također ističe kako je ukupne gubitke društava od posebnoga državnog interesa Vlada nadoknađivala subvencijama i znatnim iznosima odobrenih državnih jamstava - u posljednjih osam godina trgovačkim je društvima dodijeljeno 4,2 milijarde eura subvencija, a aktivna su državna jamstva porasla sa 0,1 milijardu eura u 1996. na 8 milijardi eura u 2010.
Teško je povjerovati da jedan dio jamstava neće postati izravni javni dug, kaže Bajo podsjećajući da je Sabor u svibnju donio zakon prema kojemu kreditne obveze osigurane državnim jamstvima za četiri brodogradilišta prenosi u izravni javni dug te je tim jednim potezom javni dug opće države porastao za oko 1,53 milijarde eura.
U zaključnim razmatranjima Bajo se posebno osvrće na problem institucionalne strukture upravljanja državnom financijskom imovinom te posebice ističe potrebu izrade i javne rasprave o prijedlozima strategije i plana privatizacije društava u državnom vlasništvu.
(Hina) xbn ybn