Društvo slovenskih književnika ima 350 članova, no mnogi ugledni pisci rade u državnim službama, kao novinari ili su zaposleni u svom osnovnom građanskom zanimanju jer se od pisanja ne može živjeti.
"Kad bih želio živjeti samo od pisanja, morao bih svake godine izdati četiri knjige i svaki tjedan objavljivati u novinama i časopisima", rekao je za vodeći slovenski dnevni list pjesnik i prozaik Uroš Zupan koji ima status slobodnog pisca, a kaže da za objavljenu knjigu dobije u prosjeku 4500 eura.
Od samog pisanja ne može se živjeti, ali se prihodi dopunjuju stipendijama za književnike koje dodjeljuju zaklade, a mogu računati i na na književne nagrade kojih je u Sloveniji petnaestak, priznaje Zupan.
Iako se Slovenci smatraju "narodom pisaca" jer se godišnje objavi 6000 književnih naslova, piscima nije lako jer su honorari i nagrade manji nego nekoć, a rebalansom državnog proračuna za ovu godinu najviše se štedjelo na postavkama ministarstva kulture.
Trenutačna je književnička tarifa u Sloveniji, gdje je prosječna plaća oko tisuću eura, takva da bi pisac za normalan život morao objaviti najmanje dva debela romana na godinu, odnosno 70 autorskih araka, te ih prodati u velikoj nakladi, a to je na jeziku s dva milijuna govornika teško, žale se slovenski književnici.
Jedan od najproduktivnijih i najizvornijih slovenskih književnika srednje generacije Miha Mazzini radio je i kao novinar i kao slobodni književnik, a sada je unatoč uspjehu, zaposlen kao konzultant na području računarstva.
"Slovenski književnik može preživjeti, ali uz veliku mjeru intelektualnog prostituiranja", rekao je Mazzini za "Delo", objašnjavajući da pri tom misli na "ulizivanje" vlastima ili izdavačima ili pisanje na popularan način po diktatu publike i književne mode, što ne želi činiti.
"Zato radije radim u posve drugoj struci i odradim svojih osam sati. No, zato čitatelj koji uzme u ruke moju knjigu mora računati da je napisana onako kako sam ja želio, a ne kako je želio on", izjavio je Mazzini.
Ipak, smatra da je zbog eura i njegove stabilnosti položaj slovenskih književnika ipak bolji nego u vrijeme hiperinflacije jugoslavenskog dinara, kad je počinjao karijeru.
"Honorar za roman Drobtinice ('Mrvice') koji je objavljen 1986. i bio prodan u 54.000 primjeraka bio mi je isplaćen sa zakašnjenjem od šest mjeseci. Kad sam ga dobio bio je dovoljan za večeru za četiri osobe", rekao je Mazzini.