Biskup Bogović vodio je svetu misu te posvetio zvono u devastiranoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije, koja je upisana u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Govoreći o davnom protjerivanju Hrvata, istaknuo je kako takva bahatost ugrožava cijeli svijet. Bahatost koriste snažni, silni i to protiv susjeda kako bi ih ih otjerali iz njihovih domova ili ih poubijali. No, uvijek je veća snaga u malenih nego u bahatih, ocijenio. "Mi se nikada nećemo prekvalificirati iz škole malenih u školu bahatih," rekao je dodavši kako je pozicija malenih uvijek ljudskija. Samo oni mogu biti glasnici boljeg svijeta, istaknuo je.
Crkva golih zidova i bez ukrasa je više simbol stradanja Hrvata nego mjesto stalnih okupljanja, napomenuo izrazivši bojazan da će se "živa crkva" teško vratiti u ovaj kraj. Prije toga bi država trebala stvoriti pretpostavke za povratak ljudi, upozorio je.
Unatoč egzodusu katolika, župa Boričevac egzistira svih ovih desetlijeća, nikada nije ukinuta, a u njoj se 1995. nastanilo nekoliko stotina katolika iz Bosne, koji su doživjeli sudbinu kao Boričevljani 1941. i kasnije, još jednom 1991. godine, kazao je Bogović.
Nakon što je blagoslovio zvona na novom zvoniku, poželio je da njihov zvon navješta vrline malenih te da nikad ne šire mržnju nego ljubav i dobrotu. "Kad čujete zvona, sjetite se da smo jedna obitelj i da nas okupljaju u jedinstvu vjere. Neka žive boričevačka zvona i neka budu glasnici boljega svijeta", rekao je Bogović.
Zdravko Tomac, čija je supruga Boričevljanka, u izjavi za medije je kazao kako je sramota Hrvatske da u Boričevcu nikada nije sprovedena denacionalizacija jer su davno spaljene zemljišne knjige. "To zemljište ne vrijedi puno u materijalnom smislu nego u emotivnom, i sramota je hrvatske države koja ima 20 godina da tu nepravdu nije ispravila, a istodobno se vrlo promptno rješavaju interesi onih koji su bili agresori na Hrvatsku u novije doba", rekao je Tomac.
Dražen Budiša (HSLS) je u izjavi za Hinu kazao kako mu je drago što se crkva obnavlja jer će ona pomoći da se pamte događaji iz 1941.-1942., a moguće je da obnovljena potakne i povratak Hrvata.
Prema riječima državne tajnice Ministarstva kulture Nine Obuljen u proteklih sedam godina u obnovu crkve Ministarstvo je uložilo milijun i 475 tisuća kuna i to za sanaciju i rekonstrukciju zidova, krovišta i zvonika. Interijer još nije uređen, dodala je.
Organizator hodočašća je Udruga Ličana župe Boričevac.
Prije Drugoga svjetskog rata župa Boričevac je imala oko 2000 katolika. Nakon uspostave NDH, četnici su 27. srpnja 1941. u Brotnju bacili u jamu 38 Hrvata. Najmlađi među njima imao je dvije, a najstariji 82 godine. Nakon toga Boričevljani su u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. napustili mjesto i sklonili se u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza četnici su ušli u Boričevac, razorili ga te pobili preostalih 55 stanovnika. U toj akciji počinjeni su i zločini nad Hrvatima i u ostalim selima župe - Poljica, Mišljenovac, Jasenovača, Donji i Gornji Lapac, Oraovac, Bubanj Veliki i Mali. U rujnu iste godine četnici su napali Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata iz Boričevca.
U Udbinskom dekanatu, koji su činile župe Bunić, Boričevac, Gračac, Lovinac, Palanka, Podlapac, Ričice, Rudopolje, Sveti Rok i Udbina, živjelo više od 16 tisuća katolika. Tijekom 1941. i 1942., napustili su ga svi svećenici, a dekanat je dobrim dijelom zbrisan s lica zemlje te je poslije rata u njemu živjelo manje od dvije tisuće katolika.
Potpuno su uništene župe Boričevac (1905 župljana), Bunić, Udbina (1575 župljana), Palanka, Rudopolje i Gračac (1108 župljana), te župa Korenica (1200 župljana), koja je pripadala Rakovičkom dekanatu.
Stanovnici Udbine i Boričevca trajno su protjerani, a u godinama poslije rata, ako su preživjeli, na drugim mjestima su traženi, a neki čak i ubijani.
ederativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ) donijela je 1947. zakon po kojem su trebale biti obnovljene matične knjige stradale u ratu. Lokalne vlasti u Lapcu našle su načina da zaobiđu zakon kad je u pitanju Boričevac pa matice nikad nisu obnovljene.