"Odobrava se ranije puštanje Šljivančanina na slobodu i bit će pušten iz pritvora Suda čim to bude moguće", navodi se u odluci predsjednika Haaškoga suda Patricka Robinsona koja je donesena 5. srpnja pod oznakom tajnosti i u kojoj se navodi da će biti objavljena nakon što Šljivančanin bude pušten iz pritvora.
Praksa je Haaškoga suda da se osuđene osobe puštaju na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne.
"Iako su Šljivančaninovi zločini teški smatram da vrijeme koje je proveo u pritvoru kao i djelomična rehabilitacija idu u prilog njegovu puštanju na slobodu", ističe predsjednik Suda u obrazloženju odluke u kojoj se navodi da je Šljivančanin u svom zahtjevu za prijevremeno oslobađanje izrazio "žaljenje zbog užasnih događaja ne samo u Vukovaru nego i širom bivše Jugoslavije".
Predsjednik Suda konstatirao je da Šljivančanin u svom zahtjevu za prijevremenim puštanjem nije izrazio i kajanje zbog vlastitih zločina te je ocijenio na temelju toga da njegova rehabilitacija nije potpuna.
Haaški je sud u prosincu 2010. izmijenio pravomoćnu presudu i smanjio Šljivančaninu kaznu sa 17 na deset godina zatvora što je bilo prvi puta da je ICTY u svojoj povijesti preinačio neku pravomoćnu presudu.
Ta odluka Suda izazvala je u Hrvatskoj izrazito negativne reakcije, kao i nepravomoćna presuda prije toga kojom je bio osuđen na svega pet godina zatvora.
Žalbeno je vijeće 2010. objasnilo da je nakon što je preispitalo pravomoćnu presudu, kojom je osuđen na 17 godina zatvora, prihvatilo argument Šljivančaninove obrane i zaključilo da on nije znao za povlačenje vojnih policajaca s Ovčare, pa prema tome nije kriv za ubojstva 194 hrvatska ratna zarobljenika na toj farmi pokraj Vukovara u studenom 1991.
Suci su u trećoj i konačnoj presudi ipak zaključili da je Šljivančanin kriv za mučenje zarobljenika te mu odredili kaznu od deset godina zatvora.
Šljivančanin je u prvostupanjskom postupku u rujnu 2007. osuđen na pet godina zatvora za mučenje vukovarskih zarobljenika.
Temelj za preispitivanje i izmjenu pravomoćne presude bio je iskaz svjedoka, umirovljenog oficira JNA Miodraga Panića. On je tvrdio da 20. prosinca 1991. nije čuo da je Mile Mrkšić, zapovjednik gardijske brigade JNA koji je za pokolj na Ovčari osuđen na 20 godina zatvora, izvijestio Šljivančanina o povlačenju vojnih policajaca s Ovčare, čime su zarobljenici ostavljeni na milost i nemilost srpskih paravojnih postrojba.
Suci, koji su razmatrali pravomoćnu presudu, zaključili su da je Panićev iskaz vjerodostojan i da je dokazana "nova činjenica", odnosno da Šljivančanin nije znao za povlačenje JNA s Ovčare, pa i ne može biti odgovoran za masakr na Ovčari 20. i 21. prosinca 1991.
Veselin Šljivančanin uhićen je u Beogradu 13. lipnja 2003., u pritvor Haaškog suda u Scheveningenu prebačen je 1. srpnja 2003. Suđenje je počelo 11. listopada 2005.
U pritvoru je bio tijekom prvostupanjskog postupka, a iz njega je pušten u prosincu 2007. pošto je odslužio 90 posto kazne od pet godina zatvora.
U Scheveningen se vratio 4. svibnja 2009., dan uoči izricanja pravomoćne presude kojom je bio osuđen na 17 godina zatvora.