Marokanski ulični pokret, tzv. "20. veljače", nije naišao na masovnu potporu kao u Tunisu i Egiptu. Traži samo smanjenje kraljevih ovlasti na razinu ovlasti britanskog i španjolskog monarha, a ne njegov odlazak s vlasti.
Novi ustav vladi izričito dodjeljuje izvršne ovlasti, no kralj ostaje na čelu vojske, vjerskih vlasti i pravosuđa te i i dalje ima pravo raspustiti parlament, premda ne jednostrano kao do sada.
"Premoćno 'da' s malim odzivom ili nepravilnostima nije dobar rezultat i monarhija, dvor i stranke to znaju", rekla je Lise Storm, stručnjakinja za bliskoistočnu politiku na Sveučilištu Exeter.
Marokanski kralj (47) postigao je određene uspjehe u ispravljanju nepravdi vladavine svojeg oca koja je okončana 1999. poput kršenja ljudskih prava, velike nepismenosti i siromaštva.
No premda je njegova osobna popularnost pridobila mnoge birače, pobjedu bi moglo ugroziti nezadovoljstvo zbog velikog jaza između bogatih i siromašnih i otuđenost od političke elite.
Po posljednjim anketama, bojkot referenduma najavilo je 53 posto građana.
Deseci tisuća Marokanaca prosvjedovali su od objave prijedloga ovog mjeseca, tvrdeći da ne idu dovoljno daleko i da nisu imali dovoljno vremena da ih prouče jer ih je gotovo polovica nepismena.