Na početku rasprave uhićenje bivšeg zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića nisu spomenuli ni sudsko vijeće ni tužiteljstvo, koje je dan ranije priopćilo kako razmatra mogućnost podnošenja zahtjeva za spajanjem dva predmeta, a ni optuženi Karadžić koji je tek zahvalio sudskom vijeću na posjetu Sarajevu koje je jedno od poprišta zločina koji se stavljaju na teret Karadžiću i Mladiću.
Ured haaškog tužitelja priopćio je u ponedjeljak, nakon što je u u četvrtak u Srbiji uhićen general Mladić, da "proučava sve mogućnosti" u svezi sa spajanjem suđenja Mladiću i Karadžiću.
Karadžić i Mladić 1995. zajedničkom su optužnicom bili najprije optuženi za ratne zločine na području BiH uključujući višegodišnji teror i opsadu Sarajeva u kojoj su poginule tisuće stanovnika, a koncem godina i za genocid u Srebrenici. Nakon Karadžićeva uhićenja i prebacivanja u Haag u srpnju 2008. predmeti su razdvojeni kako bi suđenje Karadžiću moglo započeti.
Na haaškom suđenju Karadžiću, u tijeku je izvođenje svjedoka tužiteljstva protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske i tužitelji su dosada izveli nešto više od trećine dokaznog materijala odnosno oko 70 svjedoka te planiraju dovršiti dokazni postupak protiv Karadžića u kasno proljeće sljedeće godine.
U utorak je iskaz počeo davati bivši predsjednik izvršnog odbora općine Ilidža Radomir Kazunović koji je opisivao način komunikacije unutar političke hijerahije bosanskih Srba od Karadžića prema podređenima.
Tužitelji su od 26. listopada 2009., kada je suđenje Karadžiću započelo uvodnim riječima tužitelja, izveli više od 70 svjedoka koji su opisivali višegodišnje teroriziranje i opsadu Sarajeva u kojoj su poginule tisuće Sarajlija. Iskaze je dalo i nekoliko pripadnika UN-a koje su snage bosanskih Srba držale kao taoce te nekoliko stručnih svjedoka, kao i zapovjednici snaga UN-a u vrijeme rata u BiH te vodeći međunarodni posrednici koji su pokušavali ispregovarati mirno rješenje u BiH.
Haaški sud je dosad u nekoliko slučajeva spajao predmete ali se uglavnom radilo o slučajevima koji su bili na samom početku te stoga nije dolazilo do zastoja u postupcima.
Karadžić, koji se brani sam, proteklih je godinu i pol suđenja iskorištavao sve proceduralnih mogućnosti za otezanje postupka.
On je u početku suđenja odbijao doći u sudnicu jer je tvrdio da nije spreman za početak suđenja a nakon toga vodio je, u maniri vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja, rat sa sudskim vijećem oko nametanja branitelja po službenoj dužnosti koji ga je trebao zastupati u sudnici u njegovoj odsutnosti, te niza drugih pitanja.
Nakon što se odlučio osobno pojaviti na suđenju nastavio je bombardirati sudsko vijeće nebrojenim prigovorima i zahtjevima od onih za odgodama suđenja, preko prigovora oko financiranja obrane do zahtjeva tužiteljima za dostavom bezbrojnih dokumanata i nebrojenih sati za ispitivanje svakog pojedinog tužiteljskog svjedoka. Stoga se tužitelji žale da je Karadžić u proteklih godinu dana potrošio 70 posto ukupnog vremena rasprave na svoje prigovore i protuispitivanje tužiteljskih svjedoka.
Karadžić je optužen kao arhitekt politike etničkog čišćenja u BiH i jedan od glavnih sudionika udruženog zločinačkog pothvata cilj kojeg je bio nasilno i trajno uklanjanje bosanskih Muslimana, Hrvata i drugih nesrba iz velikih dijelova BiH radi stvaranja etnički čiste srpske zemlje.
Karadžića se tereti za etničko čišćenje koje je u nekim dijelovima BiH imalo razmjere genocida, uključujući područje Srebrenice u kojoj su u srpnju 1995. pobijene tisuće muslimanskih muškaraca, višegodišnju opsadu i teror Sarajlija te uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Za ista djela tereti se i Mladić.