Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman je u tijeku pregovora o razrješenju državne krize između republika tadašnje SFRJ donio odluku o raspisivanju referenduma o državnoj samostalnosti Hrvatske, a na referendumu su, odgovarajući na dva ponuđena pitanja, građani odlučivali o budućnosti Hrvatske.
Prvo je pitanje glasilo: Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ). Na to se pitanje od 83,56 posto birača, koliko je izišlo na referendum, 94,17 posto izjasnilo potvrdno.
Za ostanak Republike Hrvatske u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi, što je bila druga ponuđena opcija, glasovalo je 1, 2 posto birača.
Predsjednik države dr. Franjo Tuđman je nakon proglašenja prvih neslužbenih rezultata referenduma istaknuo da je time Hrvatska još jednom dokazala svoju nacionalnu i demokratsku svijest.
"Ovim smo referendumom ponovno dokazali svima u Jugoslaviji i svima u svijetu da je hrvatski narod odlučan u svom zahtjevu da bude gospodar na svome, odlučan da osigura slobodu, demokraciju, suverenitet i samostalnost Republike Hrvatske", rekao je, uz ostalo, dr. Tuđman.
Na temelju neposredno iskazane volje građana na referendumu, a nakon neuspjeha daljnjih pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državno-političke krize, Hrvatski je sabor 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Ishod referenduma bio je polazište donošenja i Odluke o raskidu državno-pravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ koju je Hrvatski sabor prihvatio 8. listopada 1991. Time je Hrvatska i formalno-pravno postala samostalna i suverena država.
Taj dan (8. listopada) danas se u Hrvatskoj obilježava kao Dan neovisnosti, u sjećanje na dan kad je Sabor Republike Hrvatske jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom državom SFRJ.
Sabor je pritom utvrdio da Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno od tijela dotadašnje SFRJ te da ne priznaje valjanim ijedan pravni akt ikojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više, kao takva, ne postoji.
Ta je bitna odluka Sabora donesena pošto je 7. listopada istekao tromjesečni moratorij na hrvatsku Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti koju je Sabor donio 25. lipnja 1991.
Stupanje na snagu ove odluke odgođeno je tada za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na zahtjev Europske zajednice kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Isti dan kada je istekao moratorij na hrvatsku odluku o samostalnosti, zrakoplovi JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo s predsjednikom Franjom Tuđmanom na čelu.
Zbog tih okolnosti te mogućih novih zračnih napada na Zagreb povijesna je sjednica svih triju saborskih vijeća održana 8. listopada 1991. u Šubićevoj ulici 29 u Zagrebu.