Udruge upozoravaju i da pri izradi prijedloga zakona nije poštivan Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona koji je donijela vlada.
Smatraju da prijedlog ne donosi očekivana poboljšanja glede učinaka odluke donesene na referendumu pokrenutu građanskom inicijativom pa tako nema odredbe koja bi propisala u kojem razdoblju se odluka donesena na referendumu ne može promijeniti zakonodavnom djelatnošću Hrvatskog Sabora, odnosno može li se odluka uopće mijenjati na bilo koji način osim novim referendumom.
Udruge podsjećaju da su na nedavnu javnom skupu u njihovoj organizaciji stručnjaci predložili da se odluka može promijeniti samo na referendumu i to najranije nakon godinu dana.
Predloženo je i da se od trenutka kad Sabor zaprimi inicijativu, ne mogu više mijenjati pravila o provedbi referenduma ili njegovim posljedicama te da se ne mogu mijenjati odredbe koje su predmet referendumskog pitanja.
Upitnim se smatra i propuštanje reguliranja postupka prikupljanja potpisa i kontrole potpisa u postupku građanske inicijative za referendum. Predlaže se da Ustavni sud preuzme kontrolu nad odlukama ministarstva o valjanosti prikupljenih potpisa, odnosno da se cjelokupna provjera potpisa i odluka o valjanosti prebaci s ministarstva na Državno izborno povjerenstvo.
Udruge podsjećaju i na preporuku stručnjaka da se propišu oblik glasačkih kutija, izgled obrazaca za prikupljanje potpisa i mjesta gdje se prikupljaju potpisi i održava referendum.
U vezi s prikupljanjem potpisa problematično je neograničavanje roka za njihovu provjeru te činjenica da se uz potpis od građana traži i OIB, a poznato je, kažu u udrugama, da većina građana ne zna svoj OIB pa bi, smatraju, bilo puno praktičnije odrediti da se uz potpis navodi broj osobne iskaznice.
Predlažu i brisanje odredbe kojom se predlaže da komisija na mjestu glasovanja građanima objašnjava i/ili tumači referendumsko pitanje, a problematičnim stručnjaci drže i nereguliranje pitanja o kojima se ne može pokrenuti referendum. Udruge navode da stručnjaci Robert Podolnjak i Đorđe Gardašević s Pravnog fakulteta u Zagrebu predlažu da se pitanja ljudskih prava, poreznih davanja, državnog proračuna i ratifikacije međunarodnih ugovora ne mogu postavljati kao referendumsko pitanje.
Velik propust predlagača je, kažu, i nereguliranje i nerazlikovanje potrebne većine na referendumu kojim se odlučuje o ustavnom pitanju, za razliku od onog gdje se odlučuje o zakonskom pitanju.
Tri nevladine udruge smatraju i da je po predloženu zakonu teže pokrenuti lokalni nego državni referendum te da je ključan propust predlagača jer nije propisana nikakva kvota, to jest potrebna većina za donošenje odluke na lokalnom referendumu ili u postupku opoziva čelnika lokalne uprave i samouprave. Kao broj potrebnih potpisa za lokalni referendum predlažu kaskadni broj potpisa u odnosu na broj stanovnika jer, kažu, nije isto prikupiti 20 posto potpisa u Zagrebu i u Gračacu.
Glede postupka opoziva udruge predlažu njemački model po kojemu, primjerice, 20 do 33 posto svih birača mora biti za opoziv ili, pak, da je za opoziv potrebna najmanje ona većina koja je čelnika izabrala plus jedan glas.
Udruge smatraju i da bi zakonom trebalo urediti promatranje referenduma, poduku birača, medijsko praćenje kampanje, transparentnost financiranja kampanje za referendum, glasovanje osoba s invaliditetom i glasovanje izvan mjesta prebivališta. Za svako od tih pitanja Kuća ljudskih prava, GONG i Zelena akcija imaju preporuku.