Dugodišnji Komedijin dirigent i skladatelj Veseljko Barešić po pripovijetki "Breza" Slavka Kolara skladao je glazbu za istomeni balet.
Scenografkinja je Dinka Jeričević, a kostimografkinja Elvira Ulip. Naslovne uloge plešu gosti iz Baleta zagrebačkoga HNK Daria Brdovnik-Bukvić i Azamat Nabiullin, a ostale uloge Bojan Valentić, Tamara Masnjak, Ana Hanić, Mladen Mordej Vučković, Stela Gajski i drugi.
U baletu nastupa Ženski zbor Kazališta Komedije, a pjevaju Renata Sabljak i Dario Štuljić.
Balet je priča o tragičnoj sudbini mlade seoske žene Janice u okrutnoj primitivnoj seoskoj sredini, a javnosti je poznata i iz kultnoga hrvatskog igranog filma redatelja Ante Babaje iz 1967. Marko Labudan zanemaruje bolesnu ženu Janicu, koja ga neizmjerno ljubi, do te mjere da joj ni u teškoj bolesti nije priuštio liječnika. Nedugo nakon njezine smrti prihvaća poziv da bude barjaktar u jednoj svadbi. Tek na kraju glavni junak postaje svjestan onog što mu se dogodilo. Baletnu "Brezu", po riječima skladatelja Veseljka Barešića, pokreće simbolika toga nježnoga i elegantnog lika, savršenog za balet, i gorka istina da tek kad nešto takvo izgubimo shvatimo koliko nam je značilo.
I dok su neke prijašnje "Breze" nezamislive bez folklornih elemenata, u ovom baletu ima njegovih naznaka, ali ne previše, ističe u programskoj knjižici autor glazbe Barešić i dodaje da se "Brezu" nije previše moderniziralo. Na "Brezi" je radio s prekidima planirajući balet za veći ansambl, mjenjajući ideju dok se nije iskristalizirao sadašnji oblik.
Najzaslužniji što je "Breza" došla je na pozornicu, ističe Barešić, jest Mladen Mordej Vučković, koji se zainteresirao za ideju i zamolio Vinka Bogdanića da osmisli koreografiju, s čime se on složio. Tom je predstavom Baletni ansambl Komedije drugi put dobio vlastitu baletnu predstavu.
Koreograf Vinko Bogdanić smatra da je Kolarova Breza - njegova Janica jedan od intrigantnih višeslojnih arhetipskih ženskih likova kojima obiluje hrvatska pisana književnost.
Nakon mnogih uspješnih scenskih adaptacija i dramatizacija te izvanrednoga Babajinog filma, Bogdaniću se, kako napominje, činilo vrlo intrigantim pretočiti tu pripovijetku u sasvim drukčiji glazbeno-scenski izraz.
Svjetlo je oblikovao Zoran Mihanović, a videodizajnerica predstave je Iva Kraljević.