Skulptura je trebala biti postavljena na istoimenom trgu u Beogradu.
No, savezni žiri odbio je studije kao neodgovarajuće sa stajališta socijalističke reprezentacijske prakse, rekao je na otvorenju autor izložbe povjesničar umjetnosti Ivica Župan.
U požaru, koji je izbio između 27. i 28. siječnja 1956. u Bakićevu ateljeu, izgorjelo je gotovo sve što je kipar do tada stvorio, pa i dvije posljednje studije za spomenik. Ostao je samo jedan crtež - skica za spomenik. Međutim u zbirci jednog zagrebačkog kolekcionara pronađen je jedan prijedlog studije, očito prvi ili drugi po redu odliven u bronci visine oko metra, kazao je Župan.
Ovom izložbom Academia Moderna i njezini suradnici očitovali su se da neobično cijene Bakića kao jednog od najvažnijih hrvatskih kipara uopće i da njome deklarativno osuđuju ono što se događa njegovoj umjetničkoj ostavštini danas, kazao je Župan.
Savezni žiri, koji je odbio studije, sačinjavali su Miroslav Krleža, Josip Vidmar i Milan V. Bogdanović. Po Županovim riječima, priopćenje žirija je napisano vrlo autoritativno, gotovo nalik ortodoksnoj staljinističkoj praksi. Njegovi članovi bili su dio tadašnje komunističke nomenklature i mogli su utjecati na odluku savezne vlade. Iz literature se zna da su na Krležu da tako nastupi utjecali stariji kipari Antun Augustinčić, Frane Kršinić i Vanja Radauš, rekao je Župan.
Nastupom naraštaja mlađih kipara poput Bakića, koji je uspio transformirati monumentalnu spomeničku plastiku iz akademske u modernističku, stariji su kipari gubili svoju poziciju i primali sve manje narudžbi za spomeničku plastiku s čime se nisu lako mirili. Po Županovim riječima, njihov utjecaj na Tita trajao je do kraja 1963. Augustinčić, Krleža i Ljubo Babić, stoji u literaturi, nagovorili su Tita da u svom govoru od 23. siječnja 1963. napadne apstrakciju generalno. No Tito se ispričao umjetnicima rekavši da su ga pojedinci krivo informirali i da se više nikada neće miješati u umjetnička pitanja, kazao je Župan.
Iako su odbijeni, Bakićevi prijedlozi za taj spomenik trasirali su put mlađim kiparima koji su se potom poput Džamonje i drugih uspješno okušali u monumentalnoj spomeničkoj plastici, potpuno ju oslobodivši akademskog realizma.
Bakića, dodao je Župan, odbijenica nije demotivirala nego ga je dapače stimulirala za istraživanja koja su ga odvela u radikalnu apstrakciju.