Medijski izvještaji sa suđenja u Haagu su, po njegovoj ocjeni, uglavnom bili ili izvještaji odvjetnika ili novinara koji su služili kao servis odvjetnika. Oni su cijelu naciju stavili u poziciju onih koji brane i uskratili su ih za elementarne informacije o tome zbog čega se sudi - ako se dogodio neki zločin, kao što je većina danas spremna priznati da jest, u čemu se on sastojao, kako je izgledao i tko su bile žrtve.
Kao što je prirodno da znamo kako su stradavali Hrvati, prirodno je također da saznamo i kako su stradavali ljudi srpske nacionalnosti, naglasio je Pupovac dodavši da se to nije dogodilo te je "bilo iluzorno očekivati da će se to dogoditi nakon izricanja presude".
Upitan o tome što je velik dio građana Hrvatske optuživanje sustava ili pojedinaca na samom vrhu doživio i kao optuživanje samih sebe, Pupovac je rekao kako "deseci i stotine tisuća hrvatskih građana koji su bili moblilizirani ili su se dragovoljno javili i otišli u hrvatsku vojsku ne bi smjeli u toj stvari prepoznati optužnicu protiv sebe, a pogotovo ne protiv vlastite države i vlastite nacije".
Ovdje je riječ o tome da se sudi pojedincima i grupi pojedinaca koje se smatra odgovornim za ono što se događalo prije, za vrijeme i nakon vojno-redsrstvene akcije Oluja, rekao je Pupovac.
Upitan o tome kako doživljava Oluju, Pupovac je rekao da je Oluja akcija koja je bila omogućena međunarodnim rezolucijama koje su krajem 1994. Hrvatskoj omogućile da krene u pripreme za uspostavu kontrole nad svojim granicama. S tog stajališta Hrvatska je imala legitimnu osnovu za tu akciju, rekao je. Pupovac je dodao da je vlada imala opravdane razloge da kaže kako je potrebno uspostaviti normalnu komunikaciju na prostoru države, omogućiti izbjeglicima da se vrate, da je potrebno prekinuti stanje ni rata ni mira.
"To su doista stvari koje su legitmne i zbog kojih međunarodna zajednica, a niti ovaj sud ne bi imao nikakvog osnova niti prava da pokreće pitanje bilo čije odgovornosti", rekao je Pupovac.
Upozorio je međutim da se tome 'prikrpilo' protjerivanje tamošnjeg domicilnog stanovništva sistemom nehumanog postupanja, ubijanja, paljenja i uništavanja imovine i infrastrukture, a nakon toga je uspostavljen cijeli sistem zakonsko-propisnih akata koji je sprječavao ljude da se vrate.
Odgovarajući na upit o odgovornosti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana za iniciranje i toleriranje zločina nakon Oluje, Pupovac je kazao da je Franjo Tuđman bio prilično iskren u svojim političkim namjerama i nije ih pretjerano krio. "I u više je navrata i u različitim situacijama ponavljao rečenicu o tome kako u Hrvatskoj nikada više neće biti više od tri do četiri posto Srba", rekao je.
Osvrćući se na ulogu Crkve u suočavanju ljudi s onim što se događalo u Hrvatskoj Pupovac je rekao kako "je očito da pojedine grupacije iz crkvenih redova često staju na stranu onih koji negiraju zločin". Bio je, kako je kazao, iznenađen time što je jedan od biskupa izjavio kako poziva predstavnike pravoslavne crkve da svjedoče protiv Haaga, umjesto da se, kako je rekao Pupovac, pozove na solidarnost u suočavanju sa stradanjima ljudi te da se otvori prostor za uzajamnu sućut i kod pravoslavnih vjernika prema katoličkim vjernicima i njihovim stradanjima.
Ne treba zaboraviti da kao što većina ljudi u Hrvatskoj ne zna da se dogodilo Srbima, tako ni većina ljudi u Srbiji ne zna što se dogodilo Hrvatima, zaključio je Pupovac.