Vučurović je, kako se navodi, uhićen u ponedjeljak oko 13 sati na prijelazu Karakaj između Zvornika (BiH) i Malog Zvornika (Srbija), a o njegovu zadržavanju u pritvoru odlučit će nadležni sud u Malom Zvorniku.
Srbijanski mediji pišu kako je Vučurević uhićen po međunarodnoj tjeralici što ju je raspisala Hrvatska te odmah po uhićenju prevezen u policijsku postaju u Malom Zvorniku.
Vučurević se prema optužnici u Hrvatskoj tereti za bombardiranje Dubrovnika početkom devedesetih godina, u vrijeme kada je bio na dužnosti gradonačelnika Trebinja.
Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo je u listopadu 2008. optužnicu protiv Vučurevića zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva dubrovačkog područja i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika između 1991. i 1995.
Navodeći samo inicijale, državno odvjetništvo RH na svojoj je internetskoj stranici objavilo da je Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podiglo optužnicu protiv državljanina Bosne i Hercegovine B. V. (1936.) zbog počinjenja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva zajedno s kaznenim djelom uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika.
Kao predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik "Srpske autonomne oblasti Hercegovine", predsjednik kriznog stožera i ratnog stožera općine Trebinje te predsjednik ratnog predsjedništva općine Trebinje, okrivljenik je tijekom 1991. pa do 29. listopada 1995., djelujući individualno i u suradnji s Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naložio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Republike Hrvatske i protjerivanjem hrvatskog stanovništva.
Tereti ga se da je u rujnu 1991. na području općine Trebinje naredio mobilizaciju teritorijalne obrane i formiranje jedinica specijalne policije kojima je popunjavao jedinice JNA, koje su 1. listopada 1991. s područja Hercegovine i Crne Gore napale Republiku Hrvatsku. Te su jedinice do 26. listopada 1991. privremeno okupirale područje od Prevlake do Stona, a grad Dubrovnik držale u potpunoj blokadi. U napadima su postupali protivno odredbama međunarodnih konvencija, odnosno namjerno i bezobzirno granatirali civilne objekte i spomenike kulture pri čemu je poginuo 91 civil, a 200 civila je ranjeno dok su u okupiranim mjestima uništavali, palili i pljačkali gospodarske objekte i imovinu civila a ljude vodili u logore Morinje i Bileća.
Uz to, bezobzirno su granatirali povijesnu jezgru dubrovačkog starog grada, spomenik nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a, nanoseći golemu štetu spomenicima kulture unutar zidina.
Nakon 26. listopada 1992., odnosno povlačenja JNA s okupiranog područja, imajući potpunu kontrolu i vlast nad oružanim snagama tzv. SAO Istočna Hercegovina, okrivljeni B. V. je zajedno sa zapovjedništvom Hercegovačkog korpusa naredio da se nastavi granatiranje Dubrovnika, gospodarskih i civilnih objekata sve do 29. listopada 1995., pri čemu je ubijeno sedmero civila a jedanaestero ih je teško ranjeno te je nanesena materijalna šteta, priopćilo je državno odvjetništvo 2008. u povodu podizanja optužnice.