Potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac ustvrdio je da je potrebno hitno riješiti problem naknade štete te da bi se država trebala odreći naplate sudskih troškova od svih koji to nisu uspjeli ostvariti, kao što je to učinila kada je otpisala troškove svima koji su tužili državu prije izmjene zakonodavstva 2003.
Po podacima Documente, većina od 105 tužbi preživjelih i obitelji žrtava za naknadu nematerijalne štete je odbijena, a samo 12 posto zahtjeva je odobreno. Od onih koji nisu uspjeli na sudu 16 posto ih je platilo ili plaća sudske troškove, a ostalima to prijeti. Ti su troškovi od 5000 kuna do čak 107.000 kuna.
U nevladinim udrugama tvrde da je većina podnositelja tužbi lošeg imovinskog stanja te predlažu da vlada prije zatvaranja 23. poglavlja donese odluku o otpisu parničnih troškova.
Podsjetivši da plaćanje gotovo 27.000 kuna sudskih troškova zbog izgubljene parnice prijeti primjerice Jasenki Borojević iz Siska, čiji je muž Stevo ubijen 1991., Uzelac je ustvrdio da država ne bi smjela dodatno kažnjavati žrtve ratnih zločina i ponavljati nepravdu kroz pravosudni sustav tražeći od njih plaćanje sudskih troškova.
Ocijenio je da država "može i ima snage ispraviti i sanirati štetu" inače će se, upozorio je, otvoriti mnogi etički, pravni i socijalni problemi.
Nevladine udruge predlažu i da se postupci za ratne zločine ubuduće vode samo na četiri specijalizirana suda, a ne na svim županijskim sudovima, kao što je to danas. U prilog tomu navode da je Vrhovni sud, primjerice, ukinuo čak 80 posto presuda sisačkoga Županijskog suda, što pokazuje potrebu specijalizacije sudaca i sudova.
Zamjenica glavnoga državnog odvjetnika Jasmina Dolmagić smatra pak kako nije potrebno mijenjati zakon jer državno odvjetništvo uvijek može tražiti prebacivanje nekog predmeta s jednog na drugi sud, što, kako je rekla, u posljednje vrijeme redovito i čini.
Izvijestila je da su zajedno s policijom osnovali posebne timove za rad na predmetima ratnih zločina te da su osam takvih predmeta označili kao prioritet na nacionalnoj razini. Nije otkrila o kojim je slučajevima riječ, no rekla je kako očekuje da će uskoro završiti kriminalistička istraga i procesuiranje tih slučajeva.
Predstavnik izaslanstva Europske komisije u Hrvatskoj Paolo Berizzi upozorio je da procesuiranje ratnih zločina nije samo važno zbog 23. poglavlja. Napomenuvši kako Europa Hrvatskoj ne nameće rješenja, nego očekuje učinkovito pravosuđe, rekao je kako mu se čini da bi specijalizirani sudovi za ratne zločine možda bili dobro rješenje, kao što su se pokazali USKOK i tzv. uskočki sudovi.
Sudac vukovarskoga Županijskog suda Nikola Bešenski, koji je od 2000. sudio u 22 predmeta ratnog zločina, od kojih je 20 pravomoćno riješeno, smatra kako standardi suđenja iz godine u godinu rastu, ali problem je što se očekuje da će se na tim suđenjima utvrditi i doznati "povijesna istina i ispraviti sve nepravde". To nije moguće niti je to cilj, rekao je, podsjećajući da je cilj sudskog postupka utvrditi pojedinačnu kaznenu odgovornost onoga kome se sudi.
Tri nevladine udruge smatraju kako je za učinkovitije prosecuiranje ratnih zločina nužno da u tim predmetima sude samo suci s iskustvom u najtežim kaznenim predmetima, da se iz raspravnih vijeća Vrhovnoga suda isključe porotnici i ostanu samo suci profesionalci te da se promijeni zakon kako bi se iskazima svjedoka i dokazima koje su prikupili haški tužitelji i istražitelji ubuduće moglo koristiti na domaćim sudovima. Sada je to slučaj samo u predmetima koje je Hrvatskoj ustupio Haaški sud.