Stjepan Lešković, pilot kanadera, koji je taj dan gasio požar na Kornatu, ispričao je da je zbog jaka juga i loše komunikacije sa zemaljskim snagama bilo otežano gašenje. Zbog brzine kojom se vatra širila po Kornatu gašenje samo jednim zrakoplovom bilo je neučinkovito, pa je tražio pojačanje. Osim toga, naređeno mu je da se s gašenja požara na Kornatu premjesti i pomogne vatrogascima u zaleđu Vodica gdje su bile ugrožene kuće.
Na pitanje obrane tko mu je to zapovjedio, kazao je da se na vezi identificirao kao "burin 1" i da je po glasu to mogao biti Slavica, što je Slavica zanijekao, kazavši da je to mogao biti njegov zamjenik.
Slavičinu obranu je zanimalo i što su radili vojni helikopteri na Hvaru i zašto se dugo čekalo na njihovu pomoć na Kornatu.
Pilot vojnog helikoptera tipa "bell" Rafael Boban odgovorio je da su na Hvar prevozili generala Stojkovića i glavnog vatrogasnog zapovjednika Mladena Jurina na nekakav sastanak. Dok su ih čekali na helidromu, stigla je zapovijed da hitno mora na Kornat jer ima ljudi koji su u vatrenom okružju. Boban tvrdi da nije imao pojma da ima stradalih. Kad je sa svojim tehničarom Slavenom Morožinom došao iznad mjesta gdje su bili ranjeni i mrtvi vatrogasci, tražio je pomoć drugih snaga koje su bile opremljene za izvlačenje.
Međutim, njegov iskaz ne podudara se s Morožinovim iskazom, koji je kazao da su za tragediju znali prije polijetanja.
Uskoro je za njima doletio helikopter Mi8 u kojemu je kopilotkinja bila Antonela Marinov. Ona je opisivala čitav tijek akcije spašavanja, no nije sa sigurnošću mogla reći koliko su vatrogasaca prevezli svojim helikopterom, ali je rekla kako ih je broj stradalih zapanjio.
Svjedočio je i mehaničar iz Divulja Mihovil Tomašević koji je u Divuljama popravljao oštećenu gumu na helikopteru. Njime su na Kornat prevezeni vatrogasci, a poslije je sudjelovao i u spašavanju.