Bivši ministar pravosuđa i predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović ocijenio je na skupu da se tom temom bave ljudi "nestručno i politički" te da se "priprema teren za njezino povlačenje".
Istaknuo je da se hrvatska tužba za genocid podignuta još 1999. na Međunarodnome sudu u Haagu ne smije miješati s radom Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije te sa stalnim Međunarodnim kaznenim sudom iako su ih utemeljili Ujedinjeni narodi i sjedište im je u Haagu. To je glavno sudsko tijelo UN-a i sudi državama, a ne pojedincima, istaknuo je i podsjetio da je Hrvatska podignula tužbu za genocid zbog agresije od 1991. do 1995. te da se u njoj traži ratna odšteta. Kao veliku pobjedu ocijenio je to što se krajem 2008. sud za nju proglasio mjerodavnim. Istaknuo je da je proteklih godina bilo "raznih inicijativa za povlačenje te tužbe i iz same Hrvatske", pri čemu je posebice spomenuo hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, Vesnu Pusić, Ivana Šimonovića i Milorada Pupovca, koji su se zauzimali za njezino povlačenje ili za izvansudsku nagodbu. Smatra da je srpska protutužba za genocid koju je tom sudu podnijela Srbija protiv Hrvatske irelevatna.
Predsjednik Akademije pravnih znanosti Željko Horvatić rekao je da sudovi u Haagu, iako ih je sve osnovao UN, sude po raznim pravilima te da je naročito u Međunarodnom sudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije riječ o pravnoj zbrci u kojom je politika ispred prava. Sud koji sudi hrvatskim generalima sudi po nespretnome i nepromišljenom spoju anglosaksonskoga i kontinentalnog prava, ocijenio je. Istaknuo je politiku bivše haaške tužiteljice Carle del Ponte, koja je izjednačavala suradnju sa sudom i suradnju s tužilaštvom, čemu se on, dodao je, "žestoko protivio". Osudio je teze haškog tužiteljstva u procesu protiv bosanskohercegovačkih Hrvata, koje je u biti optužilo Republiku Hrvatsku za udruženi zločinački pothvat iako suđenje državama nije u njegovoj ovlasti.
Zoran Šangut iz Udruge pravnika "Vukovar 1991." suprotstavio se mogućnosti da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije i podsjetio na sličnu tužbu u kojoj je Bosna i Hercegovina tužila Srbiju za genocid na istom sudu i u kojoj ga nije uspjela u potpunosti dokazati. Kao primjer umješanosti Srbije u rat na području Hrvatske, te da je ona imala nadzor i kontrolu nad onim što se događa u Hrvatskoj, Šangut je naveo logore u Srbiji. Istaknuo je da su svi zarobljenici nakon osvajanja Vukovara u jesen 1991., bez obzira na to jesu li civili ili branitelji, bili zatočeni u logorima u Srbiji, gdje su ih zlostavljali i mučili.
Naglasio je da Srbija ne želi priznati postojanje tih logora jer bi time priznala odgovornost za njih i morala bi platiti ratnu odštetu. Istaknuo je da je njegova udruga još prije nekoliko godina zbog tih logora podnijela kaznenu prijavu u Srbiji te da za zlostavljanja u tim logorima nitko nije procesuiran.
Govoreći o slučaju vukovarskog branitelja Tihomira Purde, koji je jučer dao iskaz srbijanskim i bosanskohercegovačkim tužiteljima, Šangut se upitao hoće li srbijanski tužitelj sada nekog procesuirati zbog onoga što se događalo u tim logorima.
Nakon izlaganja nazočni su mogli potpisati pismo koje organizatori skupa namjeravaju poslati predsjednici vlade i predsjedniku Republike. U tom se pismu ističe da se "tužba za genocid ne smije povući jer je, bez obzira na njezin rezultat, ustrajnost na kažnjavanju počinitelja zločina, posebice genocida, moralna obveza svih ljudi i struka".
"Ona je dug našega društva prema žrtvama i prilika da se svjetska javnost bolje upozna s događajima iz Domovinskog rata", navodi se u pismu i ističe da se o istini "ne može pregovarati i dogovarati te da o povlačenju tužbe može odlučivati samo narod na referendumu".