Stjepan Ščavničar rodio se u Štrigovi 31. listopada 1923., a preminuo je u Zagrebu 14. veljače ove godine.
Diplomirao je na Geološkom odjelu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta (PMF) u Zagrebu 1951. iz mineraloško-petrografske struke, u doktora kemijskih znanosti promoviran je 1956., a habilitirao se iz mineralogije.
Na specijalizaciji u Laboratoriju za mineralogiju i kristalografiju na Sorboni i u Nacionalnom centru za telekomunikacijska istraživanja u Parizu boravio je od 1956. do 1957., a 1960. na studijskim putovanjima u Velikoj Britaniji.
Od 1951. pa do umirovljenja radio je u Mineraloško-petrografskom zavodu PMF-a u Zagrebu, gdje je od 1969. bio redovni profesor kristalografije i mineralogije, a od 2000. i professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je pročelnik mineraloško-petrografske sekcije, tajnik i predsjednik Hrvatskoga geološkog društva, član Hrvatskoga kemijskog društva i Francuskoga društva za mineralogiju i kristalografiju.
Republičku nagradu "Ruđer Bošković" dobio je 1971. a Državnu nagradu za životno djelo 1991. Za izvanrednoga člana HAZU izabran je 1973., a od 1990. bio je redoviti član.
Akademik Ščavničar bio je renomirani stručnjak i znanstvenik koji je odgojio više od 20 mladih stručnjaka i izvršio bitan utjecaj na razvitak kristalografije i mineralogije. Među ostalim, sudjelovao je u rješavanju praktičnih pitanja važnih za radne organizacije u materijalnoj proizvodnji kao što su fazni sastav tala, stijena, ruda, mineralnih sirovina, troske te industrijskih proizvoda: cementi, keramika, porculan, emajli, legure, polisintetski materijali.
Područja njegova znanstvenog rada bila su petrologija, kemija i fizika, a njegovi radovi iz područja kristalnih struktura metodama difrakcije rentgenskih zraka i problemi kristalokemije naišli su i na zamjetan odjek u inozemstvu. Objavio je više od 60 znanstvenih radova - više od polovice i u vodećim međunarodnim časopisima.
Posljednji ispraćaj akademika Stjepana Ščavničara bit će u petak 18. veljače 2011. u 14,30 sati na zagrebačkome Krematoriju.