Kačić smatra kako se s odgovornošću mora govoriti o zločinačkom teroru koji se polovicom 20. stoljeća obrušio na Dubrovnik te podsjeća kako je među brojnim žrtvama mučenička smrt Petra Perice eklatantan primjer zločinačkog ubojstva.
Perica je svoj pjesnički talenat pokazao već u ranoj mladosti ispjevavši poznate hrvatske katoličke ode "Do nebesa nek se ori" i "Zdravo Djevo, svih milosti puna" s glasovitim refrenom "Rajska Djevo Kraljice Hrvata", ističe Kačić i dodaje kako su pjesme stekle izvanrendu popularnost koje i danas s posebnim oduševljenjem pjeva hrvatska mladež.
Dva dana nakon dolaska partizana u Dubrovnik Perici je neka žena zaprijetila da će biti ubijen te da neće više šetati Gradom, navodi Kačić i dodaje kako je 26. listopada 1944. izvješen plakat na kojem je označeno 36 osoba, među kojima i Petar Perica, osuđenih na smrt strijeljanjem.
Kačić podsjeća kako je ta presuda "u ime naroda Jugoslavije" bila bez oznake sastava suda i potpisa te navodi izvješće Evelina Waugha britanskom premijeru W. Churchilu kako je OZNA slična Gestapu te da žrtve ne bira zbog krivnje nego zbog njihova osobnog ugleda u narodu.
"Primjeri žrtava na Orsuli i Daksi pokazuje kako su pogubljenja obavljana bez saslušanja, ispitivanja, suđenja i postupaka", piše Kačić i dodaje kako su pogubljeni mnogi nevini mučenici i prije Bleiburga, križnih putova i kolona smrti.
Padre Petar Perica rođen je 27. lipnja 1881. u Kotišini, kraj Makarske. Godine 1901., postao je isusovac, a kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. U listopadu 1944. godine, partizani su ušli u Dubrovnik i bez suđenja na otočiću Daksi kraj Dubrovnika, strijeljali 53 ugledna Dubrovčanina među kojima je bio i Petar Perica. Nakon ekshumacije, DNK analizom su mu identificirani posmrtni ostaci, pa je Perica nakon gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010. dostojno pokopan na dubrovačkom groblju Boninovo.
U trećem Hrvatskom neretvanskom zborniku, čiji je nakladnik Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu, objavljena je i analiza odvjetnika Srećka Ilića o sudskom postupku Juri Šešelju, strijeljanom 1949., a povjesničar Ivan Jurić piše o zločinima Mussolinijevih fašista na području Metkovića 1941.-1943.