Izbor imena buduće države dio je zahtjevne zadaće izgradnje zajedničkog identiteta regije koja je desetljećima ratovala protiv središnje vlasti u Kartumu, no nije jedinstvena jer se sastoji od šezdesetak plemena koja govore otprilike toliko različitih jezika.
U Džubi, glavnome gradu južnog Sudana, mladi ljudi "skidaju" netom skladanu prvu južnosudansku nacionalnu himnu. O imenu buduće države još se nagađa hoće li biti Novi Sudan, Kuš ili Republika Nila.
Naziv Novi Sudan predložio je povijesni vođa južnosudanske pobune John Garang koji je sanjao o ujedinjenom Sudanu kao laičkoj i saveznoj državi, piše agencija AFP. Dodaje da je dr. Garang umro 2005. pošto je potpisao mirovni sporazum s Kartumom kad je završio rat sjevera i juga koji je trajao više desetaka godina. Garang se nije izjašnjavao o odcjepljenju, ali je predvidio raspisivanje referenduma koji se održava ovaj tjedan.
Južnosudanska vojska potaknula je skladanje državne himne nazvane "Zemlja Kuš", po biblijskom imenu civilizacije koja je postojala južno od drevnog Egipta. Smatra se da je kraljevstvo Kuš nastalo između 1000. i 700. godine prije Krista i opstalo do otprilike 350. godine nakon Krista. Prostiralo se na golemu području od juga Egipta sve do Malakala, grada u sjevernom dijelu južnog Sudana.
"To je biblijsko ime. Pitam se može li to biti naziv nove države. Po mojim spoznajama, zadržat ćemo ime Južni Sudan i možda ga jednog dana promijeniti", kaže Changson Chang, južnosudanski ministar kulture.
Čelnici SPLM-a, Narodnog pokreta za oslobođenje Sudana koji se razvio u stranku od bivšega pobunjeničkog pokreta, zagovaraju ime Kuš.
Glavni urednik najvećega južnosudanskog dnevnika "The Citizen" napominje da je narod najskloniji imenu "Republika Nila", jer se većina naselja smjestila duž Nila, a i povijesno su bili povezani s Nilom.
S druge strane i sjeverni Sudan počinje propitivati treba li odbaciti sadašnje ime, koje potječe od arapskog "Bilad al-Sudan", što znači "zemlja crnaca", i zamijeniti ga imenom koji će bolje odraziti činjenicu da je to područje većinski nastanjeno Arapima.
Britanska agencija Reuters piše kako kršćanske crkve u sjevernom Sudanu nastoje umiriti i uvjeriti svoju pastvu da će ostati otvorene sve dok i jedan kršćanin ostane na sjeveru.
Stanovnici južnog Sudana uglavnom su kršćani ili prakticiraju tradicionalna vjerovanja, a sjeverni Sudan je muslimanski te je u njemu od 1983. na snazi islamsko pravo (šerijat).
Pošto je 2005. potpisan mirovni sporazum i pobunjenici s juga ušli u sastav nacionalne vlade, poboljšao se položaj kršćanskih crkava, a time i položaj nemuslimanmskog stanovništva u Kartumu. No kršćani, a oni potječu s juga, strahuju od najave predsjednika Omara Hasana al-Bašira da će šerijat biti pooštren nakon odcjepljenja, prenosi Reuters.
Quintino Okeny Joseph, katolički generalni vikar kartumske nadbiskupije, napominje da će "crkva ostati čak i ako samo jedan kršćanin ostane "jer pastir ne smije napustiti svoje stado".
Po podatcima UN-a, svaki dan nekih 2000 Južnosudanaca odlazi na jug. Anglikanski svećenik Emanual Natania napominje da na misu sada dolazi tek polovica dosadašnjih vjernika, ali vjeruje da se neće svi iseliti na jug te će se neki i vratiti kad glasuju.
Za razliku od egipatskih Kopta koji proživljavaju teška vremena jer su postali metom napada radikalnih islamista, vjernici Koptske crkve u Sudanu najmanje strahuju za budućnost.
Sudanski Kopti stigli su iz Egipta otprilike u 6. stoljeću i prema njima se u sjevernom Sudanu drukčije postupa nego prema ostalim kršćanima jer su Kopti Arapi, a ne crnci Afrikanci.
Koptski svećenik Filotheos Farag pouzdaje se u stih iz Kur'ana u kojem stoji da muslimani i kršćani dijele istog Boga. Napominje da mu muslimanski dužnosnici dolaze redovito čestitati blagdane te dodaje "Islam u Sudanu vrlo je miran i nitko od muslimanskih vjernika ne bi napao nikakvu crkvu".
Više od četiri milijuna pristaša neovisnosti juga koji žive u južnom Sudanu, na sjeveru i u inozemstvu, pozvani su da na referendumu odluče između očuvanja jedinstva zemlje i odcjepljenja juga. Analitičari i politički čelnici u Kartumu predviđaju pobjedu pristaša neovisnosti, što bi značilo stvaranje nove, 193. države u svijetu, već u srpnju, kad po mirovnom ugovoru kojim je zaustavljen građanski rat na jugu istječe prijelazno šestogodišnje razdoblje. U građanskom ratu, koji je trajao više desetaka godina s dva milijuna mrtvih i četiri milijuna izbjeglih, sukobili su se sjever, na kojemu uglavnom žive muslimani, i jug, gdje su većina kršćani i pripadnici tradicionalnih vjerovanja.