"Može se ustvrditi da je zakonodavstvo vezano za zaštitu svjedoka u Hrvatskoj odgovarajuće; zakoni u velikoj mjeri pokrivaju glavna područja i u skladu su s međunarodnim standardima", navodi se u izvješću objavljenom na internetskim stranicama Vijeća Europe.
Gardetto, posebni izvjestitelj za zemlje bivše Jugoslavije, trebao bi svoje izvješće pod naslovom "Zaštita svjedoka kao temelj za pravdu i pomirbu na Balkanu" predstaviti Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe 26. siječnja u Strasbourgu.
Gardetto, predstavnik Monaka, u izvješću podsjeća da su četiri najveća suda u Hrvatskoj (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) 2003. dobila posebne ovlasti za suđenja ratnih zločina, te da su suci tih sudova prošli posebnu obuku za ta suđenja.
"Ipak, i drugi hrvatski sudovi procesuiraju slučajeve ratnih zločina. S obzirom na važnost obuke tužitelja i sudaca, kao i odgovarajuće opreme za osiguravanje zaštite svjedoka, izvjestitelj poziva hrvatske vlasti da koriste jedan od četiri specijalizirana suda u slučajevima u kojima bi svjedoci mogli biti ugroženi", stoji u izvješću.
"Često je problem u tome što suci i tužitelji ne koriste sva sredstva za zaštitu svjedoka. Primjerice, premda postoje mogućnosti za video veze, one se ne koriste redovito. Dio problema leži u tome što se suđenja za ratni zločin vode pred lokalnim sudovima, što izaziva zabrinutost jer ni suci ni tužitelji na tim sudovima nisu prošli obuku koju su prošli suci i tužitelji na četiri specijalizirana suda u Hrvatskoj", navodi Gardetto.
Gardetto navodi da je u regiji postignut važan napredak u uspostavi sustava zaštite svjedoka, ali je ipak potrebno znatno poboljšati zaštitu jer mnogi potencijalni svjedoci ne žele svjedočiti zbog slučajeva prijetnji, zastrašivanja, pa čak i ubojstava.
Izvjestitelj je utvrdio da sustavi u zemljama regije "ne jamče uvijek odgovarajuću zaštitu svjedoka uključenih u procese za ratne zločine, kao i za organizirani kriminal, na nacionalnim sudovima". Gardetto također smatra da postoje znatne razlike u zaštiti svjedoka u zemljama regije, a nijedna od njih ne osigurava potpun sustav zaštite svjedoka.
"Posljedice tih nedostataka najvidljivije su na Kosovu gdje su svjedoci ubijani. U BiH se svjedocima redovito prijeti i zastrašuje ih se, a u Hrvatskoj i Srbiji objavljena su imena nekih zaštićenih svjedoka", stoji u izvješću.
Izvjestitelj kao dobar primjer zaštite svjedoka navodi suđenje Ademi-Norac na kojemu je više od 40 posto svjedoka dalo svoj iskaz putem video veze.
Ipak, više hrvatskih sugovornika reklo je Gardettu da se svjedoci još uvijek ne osjećaju sigurno u svjedočenju u slučajevima ratnih zločina, navodi se. U nekim slučajevima identiteti zaštićenih svjedoka su objavljeni. Postoje kazne za to, ali izvjestitelju je rečeno da nitko zbog toga nije kazneno gonjen ili osuđen, navodi se u izvješću, te se podsjeća na slučajeve suđenja Branimiru Glavašu u predmetima "garaža" i "selotejp".
Izvjestitelj je ohrabren zbog znatnog napretka u suradnji na zaštiti svjedoka između zemalja regije. Postoji dobra suradnja između ministarstava pravosuđa Hrvatske i Srbije, kao i općenito dobra suradnja između tužiteljstava u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, stoji u izvješću.