Otkako je 2004., Južnoafrička Republika bila izabrana ugostiti jedan od najvećih sportskih događaja na svijetu, neki su kritizirali takvu odluku, no natjecanje je održano u sigurnosti i Afrika je položila ispit.
Taj organizacijski uspjeh poklopio se s obilježavanjem 50. obljetnice neovisnosti 17 od 53 afričkih država, ali javila su se upozorenja da 21. stoljeće donosi novu kolonizacija, ali ne mačem, već kapitalom.
Afrika je pokazala žilaviji otpor na globalnu financijsku krizu te međunarodne organizacije predviđaju da će godinu završiti gospodarskim rastom od 5 posto.
Međutim, taj rast nije potaknuo stvaranje radnih mjesta niti smanjio siromaštvo što bi u teoriji trebalo pratiti normalan rast, rekao je nigerijski ekonomist Sola Oluwadare za agenciju AFP i upozorio kako je za ta postignuća potrebno bolje ulagačko ozračje i bolja infrastruktura, ukidanje višestrukog oporezivanja, jačanje sigurnosti i politička stabilnost.
Međutim, resursima bogata Afrika jako je privlačna gospodarstvima koja imaju najbrži rast, primjerice Kini.
"Pedeset godina nakon neovisnosti, afrički kontinent prodaje svoje obiteljsko srebro, a generacije su se borile da bi ga očuvale. U 21. stoljeću, afrički režimi prodaju zemlju državama i multinacionalnim tvrtkama... Stiže nam rekolonizacija Afrike", napisao je alžirski list La Liberte.
Prema nekim podacima Svjetske banke na koje se alžirski list poziva 3,9 milijuna hektara zemljišta kupljeno je u Sudanu i 1,2 milijuna u Etiopiji od 2004. do 2009., a kupci su korporacije i države. Predvode Saudijska Arabija te države Perzijskog zaljeva kojima nedostaje vode i poljoprivrednih zemljišta.
Prvi azijski ulagač je Kina koja već ima brojna poljoprivredna imanja u Africi te pregovara o kupnji 2,8 milijuna hektara s Demokratskom Republikom Kongom za uzgoj palmina ulja, odnosno za kupnju 2 milijuna hektara zemlje u Zambiji za uzgoj kultura u proizvodnji biogoriva. Kinu slijede Indija, Malezija, Južna Koreja i Japan koji uvoze 60 posto hrane.
Otkako se oslobodila kolonijalnih gospodara Afrika je proživljavala ratove i sukobe, državne udare, nedemokratske izbore, novčane utaje i pronevjere. Njezin je demokratski proces izuzetno bolan i spor, no neke su zemlje napravile iskorak u 2010. poput Gvineje koja se u studenome oslobodila polustoljetne diktature civilnih i vojnih režima.
Glatka tranzicija nije se ostvarila u Obali Bjelokosti gdje predsjednik Laurent Gbagbo čak i pod prijetnjom vojne intervencije zapadnoafričkih država odbija predati vlast izbornom pobjedniku Alassaneu Ouattareu kojega priznaje međunarodna zajednica.
Izborna kušnja očekuje u travnju 2011. Nigeriju, najnapučeniju afričku državu, veliku izvoznicu nafte čije bi gospodarstvo moglo preteći Južnoafričku Republiku u idućih desetak godina, piše agencija Reuters. No Nigeriju godinama potresa političko i etničko-vjersko nasilje, a nigerijski politolog Jibrin Ibrahim upozorava da je njegova domovina "najgora na kontinentu" po izbornim prevarama.
Iduća godina donosi zabrinutost zbog jačanja terorističke mreže Al Kaide čiji magrebski ogranak djeluje u četiri države: Alžiru, Maliju, Nigeru i Mauritaniji.
Prijetnja novog građanskog rata nadvila se nad Sudan u kojem autonomni Južni Sudan treba 9. siječnja glasovati "za" ili "protiv" neovisnosti. Izjasne li se birači za neovisnost pitanje je hoće li to sjever prihvatiti i neće li se obnoviti rat sjevera i juga Sudana koji je trajao 22 godine, sve do 2005.