Riječ je o Bibliji u kojoj je, kako je danas izvijestila Kršćanska sadašnjost, Stari zavjet preveo i svojim razjašnjenjima prijevod popratio fra Silvije Grubišić, dok je Novi zavjet preveo i taj prijevod svojim razjašnjenjima popratio fra Gracijan Raspudić.
Grubišić je svoje prijevode Staroga zavjeta, koje je nazivao hrvatskom i iseljeničkom Biblijom, tiskao u Americi u osam svezaka od 1973. do 1983. Njegov prijevod Mojsijeva petoknjižja ušao je u domovinsko izdanje Zagrebačke Biblije 1968. godine, ali je jezično dotjeran.
Nakon Grubišićeve prerane smrti, prijevod cjelovite Biblije ostao je nedovršen za čitav Novi zavjet pa se, sukladno prijedlogu hrvatskih bibličara - da se izdaju prijevodi Biblije koji su ostali u rukopisu - sada pristupilo bibliofilskome izdanju Biblije koja je kolokvijalno nazvana Franjevačka Biblija.
Ona Grubišićevu Starom zavjetu priključuje prijevod Novog zavjeta franjevca Gracijana Raspudića, koji je također djelovao u SAD-u. Budući da je riječ o bibliofilskome izdanju Biblije, po riječima priređivača toga izdanja fra Ivana Dugandžića, u pripravi Grubišićeva izdanja nisu poduzimani nikakvi zahvati na samome tekstu prijevoda, on nije prilagođen današnjem standardnom hrvatskom jeziku nego su samo ispravljene uočene gramatičke grješke koje su promakle prijašnjoj lekturi te ujednačene sitnije razlike u pisanju nekih biblijskih imena u različitim svescima, dok je Raspudićev tekst Novog zavjeta preuzet iz izdanja koje je 1987. godine priredila Kršćanska sadašnjost. Tim izdanjem priređivači se nadaju da će, kako je to poželio Stjepan Babić, biti obogaćena naša biblicistika.