Na doživotnu zatvorsku kaznu osuđeni su Juan Manuel Guillermo Contreras Sepulveda i Pedro Octavio Espinoza Bravo, bivši zaposlenici Dine, tajne policije koja je djelovala za čileanske diktature. Zatvorske kazne od 15, 20, 25 i 30 godina izrečene su jedanaestorici optuženika, među kojima je i jedan Argentinac, a svi su bili visoki dužnosnici čileanske tajne službe u doba diktature generala Augusta Pinocheta, osim jednoga civila.
Čitanje presude u sudskoj je dvorani dočekano pljeskom. Ondje su se nalazili roditelji ili rođaci četvorice nestalih francuskih državljana, Georgesa Kleina, liječnika i savjetnika ubijenog predsjednika Salvadora Allendea, koji je uhićen u rujnu 1973. u Santiagu, potom bivšeg svećenika Etiennea Peslea, oteta na jugu zemlje, te Alphonsea Chanfreaua i Jean-Yvesa Claudeta-Fernandeza, dvojice pripadnika Pokreta revolucionarne ljevice koji su nestali 1974., odnosno 1975. Njihova tijela nisu nikad pronađena.
Presuda francuskoga suda je simbolična i gotovo bez ikakvih izgleda da se provede u djelo, osim ako osuđeni, u skladu s međunarodnim uhidbenim nalogom izdanim prije puno godina, iziđu iz zemlje te budu uhićeni u inozemstvu. U tom bi se slučaju moralo organizirati novo suđenje.
Unatoč tomu glavni državni odvjetnik u Parizu Francois Falleti rekao je kako se takve stvari ne događaju samo u Čileu, da ih "ne treba zaboraviti" i kako je "ovaj sudski proces bio prijeko potreban zbog žrtava koje su zvjerski mučene, zbog njihovih obitelji" te zato što se sudskim procesom šalje "jasna poruka" - takvim se zločinima mora suditi, bez obzira na vrijeme i mjesto.