O knjizi i vukovarskim stradanjima su govorili povjesničar Krešimir Bušić te autori Branimir Kosec i Ante Perković
Kosec je podsjetio kako je u Vukovaru boravio u njegova dva najgora razdoblja te dodao kako je to bilo početkom pedesetih godina kad su tadašnje komunističke vlasti progonile Crkvu i svećenike te devedesetih godina kad je Vukovar razarala jugoslavenska i srpska armija.
Ocijenio je kako mediji i dalje bilježe iste slike i motive vukovarskoga stradanja no i dodao kako televizija ne može prenijeti čovjekove duševne ruševine.
„Ostali smo do kraja zajedno s ljudima“, rekao je dodavši kako su po podrumima služili mise.
Perković je istaknuo kako su franjevci u ljudima budili nadu premda su i sami u nju ponekad sumnjali. „Ono što se devedesetih godina događalo u Vukovaru rezultat je šutnje“, rekao je dodavši kako mnogi ni danas ne smiju reći za svoju žrtvu te i dalje ne znaju gdje su im pokopani najmiliji.
Tražio sam od pravoslavnog svećenika da pozove svoje vjernike neka mu kažu bar gdje su ljudi pokopani, no kako je rekao i dalje traje šutnja.
Govoreći o uništavanju sakralnih objekata Bušić je podsjetio kako su Srbi nakon okupacije Vukovara spalili posmrtne ostatke Svetoga Bone, zaštitnika Vukovara.
Knjiga „Kronika franjevačkog samostana u Vukovaru – Godine progonstva i povratka“ (384 str.) sastavljena je od pet poglavlja u kojima autori pišu o progonstvu Vukovaraca, duhovnoj i materijalnoj skrbi, mirnoj reintegraciji, početku obnove te progonstvu i povratku župljana Borova naselja.
Predgovor knjizi napisao je demograf Dražen Živić, a pogovor provincijalni ministar fra Željko Železnjak.
Knjigu su objavili Ogranak Matice hrvatske Vukovar i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda Zagreb.