Činjenica što u svom okružju ne vidimo tolik broj osoba s oštećenjima, pokazuje da im društvo nije u dovoljnoj mjeri uklonilo zapreke kako bi se mogle slobodno kretati, kao što takvoj djeci nije osiguralo dostatnu potporu da zajedno s drugom djecom i mladim ljudima mogu ići u škole, već su odvojeni u posebne škole, upozorava Slonjšak.
U Hrvatskoj je na snazi Konvencija o pravima osoba s invaliditetom koja potrebe tih osoba vidi kao pitanje njihovih temeljnih ljudskih prava. Konvencija također poziva i na "zaokret gledišta".
Ako osoba ima neko oštećenje, ne znači da nije sposobna za rad. Oštećenje znači da će aktivnosti obavljati na drukčiji način ako joj društvo to omogući i osigura potporu koja će nadomjestiti njezine nedostatke, poručuje Slonjšak.
Hrvatska javnost još nije u potpunosti prihvatila stajalište da osobe s invaliditetom nisu osobe s posebnim potrebama jer su potrebe za obrazovanjem, radom ili neovisnim životom zajedničke svim ljudima. Osobe s invaliditetom trebaju veću potporu društva koje ih na taj način izjednačuje u mogućnostima s ostalima, upozorava se iz ureda pravobraniteljice za invalide.
Slonjšak također poziva i osobe s invaliditetom da se uključe u sve oblike života iz kojih su dosad bili isključivani toliko da su se pomirili i prihvatili takvo stanje kao nešto "što se podrazumijeva". U praksi i dalje vidimo stajalište društva po kojem djeca s teškoćama u razvoju moraju ići u specijalne škole gdje se školuju za zanimanja koja se već odavno ne traže na tržištu rada. Kad završe takvu školu, ionako se neće moći zaposliti jer ni za osobe bez invaliditeta posla nema pa će se njima proglasiti opća nesposobnost za rad i oni će primati socijalnu naknadu.
Umjesto takva stajališta pravobraniteljica Slonjšak poručuje osobama s invaliditetom da se aktivno zauzimaju za prava koja se ostalim građanima podrazumjevaju, a tu posebice ističe pravo na obrazovanje i rad u skladu s preostalim sposobnostima osobe, jer se jedino tako stvaraju preduvjeti za ostvarivanje jednakih mogućnosti i puna uključenja u život zajednice.
Slonjšak ističe kako ne prihvaća obrazloženje da teško gospodarsko stanje može biti opravdanje za smanjenje potpore osobama s invaliditetom, jer je izostanak takve potpore osim kršenja temeljnih ljudskih prava često zbog svojih posljedica dugoročno skuplji za državu.