Makroekonomist i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ljubo Jurčić smatra da bi prije eventualne devalvacije trebalo provesti niz drugih mjera, a najvažnije su oblikovanje industrijske politike kako bi se znalo što, kako i za koga proizvoditi.
Potom bi, kaže Jurčić, trebalo oblikovati regionalne razvojne politike i fiskalnu politiku, a tek na kraju dolazi monetarna politika unutar koje se rješavaju pitanja tečaja.
Devalvacija kune bez tih pripremnih koraka osiromašila bi stanovništvo opterećeno kreditima s valutnom klauzulom, a ni gospodarstvu ne bi donijela osobite koristi s obzirom na nedostatak izvoznih proizvoda, smatra Jurčić.
Kaže da je u početku podržao fiksni tečaj kune očekujući usporedne aktivnosti na jačanju industrije, smanjenju troška proizvodnje i države. To se, međutim, nije dogodilo pa je proizvodnja postala nekonkurentna, tako da sada imamo jaku kunu i slabo gospodarstvo, kaže Jurčić.
Prema analizi Zvonimira Ratkovskog i Milana Deskara-Škrbića, studenata završnih godina ekonomije, devalvacija nema dugoročni pozitivni učinak, a Hrvatska je ne bi trebala provesti zbog skorog uvođenja eura. Umjesto devalvacije, smatraju studenti, trebalo bi smanjiti jednični trošak rada i orijentirati se na proizvodnju i inovacije.
Sociolog Darko Polšek s Filozofskog fakulteta u Zagrebu smatra da bi devalvacija pojačala jaz između bogatih i siromašnih jer bogati raspolažu sredstvima za spekulativne konverzije kune u devize dok siromašniji to ne bi mogli.
"Devalvacija rađa socijalnu neravnopravnost i pridonosi materijalnom raslojavanju društva te je kao takva rješenje gore od bolesti", kaže Polšek.