Na kolokviju o nekadašnjem predsjedniku Matice hrvatske govorili su i Ante Stamać, Tonko Maroević, Jelena Hekman, Josip Bratulić, Stjepan Sučić.
Gotovca će neki pamtiti kao pjesnika, drugi kao liberalno angažiranog političara ili predsjednika Matice, no svi će ga se sjećati kao karizmatičnog i polemičnog čovjeka, rekao je Zidić, napomenuvši kako gotovo da nije bilo fenomena o kojemu Gotovac nije govorio.
Prisjetivši se Hrvatskog proljeća, Zidić je istaknuo da se Gotovac tada držao časno i dostojanstveno, ne odustajući niti od jedne svoje ideje. U tim teškim trenutcima, krajem 1971. i početkom 1972. nismo imali boljeg advokata od Vlade Gotovca, ustvrdio je.
Kao uvod u svoje izlaganje o pjesništvu Vlade Gotovca, Ante Stamać je kazivao stihove nekoliko Gotovčevih pjesama, ustvrdivši da je on bio pjesnik izrazito misaone poezije bliske filozofskom diskursu. Gotovac je bio "veliko lirsko ja", izricao je jastvo kao nitko drugi i vezivao ga uz bitne reference ovoga svijeta, napomenuo je Stamać.
Po njegovim riječima, Gotovčevo pjesništvo nije prihvaćalo svakodnevicu u svoj poetski repertoar, što bi mogao biti razlog da ono nije u većoj mjeri bilo percipirano kod čitatelja.
Tonko Maroević je u izlaganju "Pjesničko bratstvo u stihovima Vlade Gotovca" govorio o Gotovcu kao čitatelju poezije ostalih pjesnika koja mu je, rekao je, osobito u vrijeme kada je bio u zatvoru, omogućavala dijalog koji na drugi način nije mogao ostvariti.
Jelena Hekman govorila je o Gotovčevoj poetici svakodnevnog, Josip Bratulić o poetici i etici u njegovu djelu, a Stjepan Sučić o vezi Vlade Gotovca i Matice hrvatske.