Povjerljivi dokumenti u nedjelju nisu objavljeni na WikiLeaksu, jer je tzv. DDOS 'cyber' napad tu web stranicu učinio nedostupnom korisnicima, već je o njima izvijestilo pet svjetskih medija kojima je WikiLeaks dokumente prethodno dao na uvid - The New York Times, britanski The Guardian, francuski Le Monde, španjolski El Pais i njemački tjednik Der Spiegel.
Objava povjerljive diplomatske prepiske, većinom iz zadnje tri godine, stvara izuzetne neugodnosti State Departmentu, koji ju je do zadnjega trenutka nastojao spriječiti.
"Brzojavi koje je pribavio WikiLeaks osvijetlili tajne diplomatske kanale", naslov je članka u The New York Timesu, koji ističe da prepiska 270 veleposlanstava i konzulata sa State Departmentom, sadrži "četvrt milijuna povjerljivih diplomatskih brzojava koji daju uvid bez presedana u pogađanja koja se odvijaju u veleposlanstvima diljem svijeta, okrutno iskrena stajališta o stranim čelnicima, i otvorene procjene nuklearnih i terorističkih prijetnji".
List ocjenjuje kako dokumenti pokazuju da gotovo desetljeće nakon terorističkih napada 11. rujna 2001., "duboka sjena terorizma i dalje dominira u odnosima SAD-a sa svijetom". Dokumenti govore o naporima Obamine administracije da zaustavi nuklearni program Irana i mogući udar Izraela na Iran, da nađe pouzdanog partnera u Pakistanu za borbu s Al Qaidom, kako se nosi s rastom Kine i povlačenjem Rusije od demokracije.
List citira i konkretne dokumente, primjerice, spominje kako su američki diplomati vršili pritisak na Sloveniju da uzme zatočenike iz Guantanama, ako želi sastanak s predsjednikom Barackom Obamom.
NY Times u opširnom napisu ne spominje ni jedan dokument koji je vezan uz diplomatsku prepisku iz Hrvatske, dok Der Spiegel donosi svojevrsnu kartu objavljenih dokumenata, koja potvrđuje da postoje i oni koji su vezani uz Hrvatsku, ali List se ne spominje njihov sadržaj.
Der Spiegel navodi kako je gledište koje američki diplomati imaju o zemljama u kojima su akreditirani "povremeno nevjerojatno mračno". Gledano njihovim očima, cijele zemlje izgledaju zaglibljene u korupciji, primjerice Kenija.
Turska, prema izvješćima iz veleposlanstva SAD u Ankari, klizi u nestabilni islamizam vođena vladom suženog vidokruga, premijera Recepa Erdogana, koji se oslanja na skupinu nekompetetnih savjetnika. Prognozira se da je vjerojatno ne čeka budućnost u Europskoj uniji.
Veleposlanik SAD-a u depeši iz Moskve opisuje suparništvo dvojice ruskih čelnika, predsjednika Dmitrija Medvedeva i premijera Vladimira Putina, opisujući prvoga kao "blijedog i neodlučnog", bez "imalo razmetljivosti" potonjega.
Za njemačku kancelarku Angelu Merkel u dokumentima se kaže da izbjegava rizik i da je "rijetko kad kreativna".
Dokumenti pokazuju kako članovi njemačke koalicijske vlade ogovaraju svoje kolege u razgovoru s američkim veleposlanikom Philipom Murphyem. Primjerice ministar obrane Karl-Theodor Guttenberg kaže Murphyu da je ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle "stvarna prepreka" zahtjevu SAD-a za povećanje njemačkog kontigenta u Afganistanu.
Za kralja Abdullaha u Saudijskoj Arabiji se navodi da ne podnosi svoje susjede u Iranu, te da izražava prezir prema tamošnjem teokratskom režimu, koji smatra "nestabilnim".
Državna tajnica Hillary Clinton saznala je od posebnog "promatrača Irana" u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu, o svađi tijekom sastanka iranskog Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost, u kojoj je gnjevni načelnik Glavnog stožera Revolucionarne garde Mohammed Ali Jafari, navodno ošamario predsjednika Mahmouda Ahmadinejada jer je, uglavnom konzervativni predsjednik, iznenađujuće, zagovarao slobodu tiska.
Objavljeni dokumenti uključuju 243.270 diplomatskih brzojava koje su američka veleposlanstva uputila State Departmentu i 8.017 smjernica koje je State Department poslao u svoje diplomatske ispostava diljem svijeta.
Nikada prije u povijesti neka velesila nije izgubila kontrolu nad takvom ogromnom količinom tako osjetljivih informacija, navodi Der Spiegel, ističući kako je objava dokumenata "uzdrmala povjerenje američkih partnera".
Bijela kuća u nedjelju je najoštrije osudila objavu dokumenata Wikileaksa kao "neovlašteno otkrivanje klasificiranih dokumenata i osjetljivih podataka za nacionalnu sigurnost".
"Takvo će objavljivanje dovesti u opasnost naše diplomate, obavještajne profesionalace i ljude diljem svijeta... i može "duboko utjecati ne samo na američke vanjskopolitičke interese, već i na one američkih saveznika i prijatelja diljem svijeta".
To je treći udar Wikileaksa na SAD u posljednih šest mjeseci, nakon objave 400 tisuća dokumenata iz rata u Iraku u listopadu, i 70 tisuća dokumenata iz rata u Afganistanu u travnju.
Brzojavi s Bliskog istoka pokazuju slabosti supersile, gdje Washington uvijek brani svoj vitalni interes za osiguranje udjela u rezervama nafte, no isto tako postaje igračka različitih interesa. Uvučen je u neprijateljstva između Arapa i Izraelaca, šiijita i sunita, između islamista i sekularista, između despota i kraljeva. Često je pouka dokumenata da arapski čelnici koriste prijateljstvo s Washingtonom, kako bi proširili svoje vlastite pozicije moći.
Dokumenti također otkrivaju da SAD od 2007. bezuspješno nastoji ukloniti visokoobogaćeni uran iz Pakistana.
Oni također opisuju kako SAD razmatra mogućnost kolapsa Sjeverne Koreje, te ujedinjenje u jedinstvenu Koreju pod vodstvom vlade u Seoulu, i kako bi na to reagirala Kina.
Kao primjer korupcije u Afganistanu ističe se posjet potpredsjednika Ahmed Zia Massouda prošle godine Ujedinjenim Arapskim Emiratima, kada je američka Agencija za suzbijanje trgovine drogom (DEA) otkrila da na put nosi 52 milijuna dolara u gotovini.
Na kraju je Massoudu "dopušteno da zadrži novac bez otkrivanja podrijetla ili odredišta", navodi NY Times.
Američki diplomati iz Rima izvijestili su 2009. o izvanredno bliskim odnosima između ruskog premijera Vladimira Putina i talijanskog premijera Silvia Berlusconija, uključujući "raskošne darove i unosne energetske ugovore", ukazujući kako se Berlusconi sve više pojavljuje kao glasnogovornik Putina.
Opisana su i bezuspješna nastojanja SAD-a da spriječi Siriju u naoružavanju gerilaca Hezbollaha u Libanonu.
The New York Times ističe kako nije objavio dijelove dokumenata koji sadrže imena nekih ljudi koji su razgovarali privatno s američkim diplomatima i mogu biti u opasnosti ako su javno identificirani, kao i one dijelove diplomatskih brzojava čije bi objavljivanje moglo ugroziti američke obavještajne operacije.