"Vlada je općenito poštivala vjerske slobode u praksi. Nije bilo promjene u statusu poštivanja vjerskih sloboda od strane vlade tijekom izvještajnog razdoblja", navodi se u izvješću. Također se kaže kako je bilo izvješća o sporadičnom vandalizmu i prijetnjama, osobito u ratom pogođenim područjima, na temelju vjerske pripadnosti, vjerovanja ili prakse.
Vlada SAD-a razmatrala je pitanje vjerskih sloboda s hrvatskom vladom, kao dio svoje ukupne politike promicanja ljudskih prava, dodaje State Department. Navodi se da je od 4,5 milijuna stanovnika Hrvatske, oko 85 posto rimokatoličke vjere, 6 posto su srpski pravoslavci, a manje od 5 posto stanovništva čine muslimani, Židovi i sljedbenici drugih religija.
U izvješću se kaže kako u Hrvatskoj ne postoji službena državna religija, međutim, Rimokatolička crkva prima državne financijske potpore i druge naknade utvrđene u Konkordatu između vlade i Vatikana. Dodaje se u je Vlada sklopila dodatne ugovore s još 15 vjerskih zajednica. U Hrvatskoj su ukupno registrirane 42 vjerske zajednice, a još 18 zajednica je čekalo registraciju u promatranom razdoblju, jer vlasti tvrde da ne ispunjavaju zakonske kriterije, navodi se.
U izvješću se ističe da je Hrvatski sabor u rujnu 2009., donio amandmane na zakon o boravku stranih državljana koji su poboljšali uvjete za boravak i obnovu radnih dozvola svećenstva, što su pozdravili Srpska pravoslavna crkva (SPC) i Islamska zajednica.
Glede vjeronauka u školama, izvješće State Departmenta citira prigovore dužnosnika SPC-a prema kojima brojna školska djeca i njihovi roditelji, posebice u gradovima u kojima srpski pravoslavni vjernici ne žive u kompaktnim zajednicama, i dalje nerado identificiraju sebe kao srpske pravoslavce, da bi izbjegli izdvajanje.
Dužnosnici SPC-a istodobno izvješćuju o stabilnoj situaciji i povećanju broja učenika koji pohađaju takve tečajeve u područjima sa srpskom većinom. Naglašava se da "prethodna izvješća iz Dalmatinske eparhije o teškoćama u pružanju vjeronauka za srpsku pravoslavnu djecu nisu ponovljena tijekom izvještajnog razdoblja".
State Department spominje i slučaj najave registracije vjerske skupine pod nazivom Hrvatska pravoslavna udruga iz ožujka ove godine, kakve je pod istim imenom postojala za vrijeme NDH, te navodi kako se vladina Komisija za odnose s vjerskim zajednicama, na čelu s ministrom kulture, izjasnila protiv registraciju te udruge, kao i svih udruga ili organizacija koje zagovaraju ustašku ideologiju.
U izvješću se spominju i teškoće Islamske zajednice u Hrvatskoj s izgradnjom džamija i osiguranjem groblja, te napori Židovske zajednice oko održavanja židovskih grobova bez nasljednika u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu, Virovitici i Karlovcu.
"Povrat koju je jugoslavenski komunistički režim nacionalizirao ili oduzeo i dalje predstavlja problem. Mnoge vjerske zajednice identificirale su povrat imovine kao prioritet i žale se na nedostatak napretka", ističe State Department.
U izvješću se izdvaja SPC, koja navodi da je "tempo povrata imovine u posljednjih deset godina u najboljem slučaju minimalan".
Dužnosnike SPC-a i i dalje posebno zabrinjava nedostatak napretka u povratu nekoliko vrijednih poslovnih i stambenih zgrada u središtu Zagreba, od kojih je najpoznatija zgrada kina Zagreb. SPC je podnijela tužbu pred Europskim sudom za ljudska prava zbog neopravdano dugotrajnog postupka, ističući da su sudovi bili pristrani u korist države i ulagača, jer je SPC čekala više od desetljeća da sud razmotri njezine podneske, a ulagač je dobio sve potrebne dozvole za gradnju u roku od tri godine.
Pravoslavna eparhija u Dalmaciji također je izvijestila da nema napretka oko povrata crkvene zgrade u kojoj su Radio Šibenik i Šibenski list.
State Department navodi kako je SPC izvijestio i o nastavku pravne akcije protiv vlasnika 40 stanova u Zagrebu koji su prije nacionalizacije bili u vlasništvu SPC-a, te o potraživanju zemljišta u sjevernom dijelu Zagreba.
Obnova brojnih srpskih pravoslavnih crkava se nastavlja, ali je napredak spor, nastavlja se u izvješću uz napomenu da je 10. svibnja 2010. položen kamen temeljac za novu Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu.
State Department navodi da je Katolička crkva uspjela vratiti većinu svoje imovine u Hrvatskoj, osim značajne zemljišne površine u južnom dijelu Zagreba, gdje su podignuta velika stambena naselja, te isusovačkog samostana u Varaždinu, gdje se nalazi fakultet informacijske tehnologije.
U izvješću se citira prigovor Židovske zajednice da su su zahtjevi za povrat njezine imovine u mirovanju već godinama.
U dijelu koji se odnosi na poštivanje vjerskih sloboda u hrvatskom društvu, State Department navodi kako je bilo izvješća o sporadičnom nasilju i prijetnjama protiv vjerskih osoba, institucija i simbola iz svih vjerskih skupina.
"Vjerska i etnička pripadnost usko su povezani u društvu, a vjera se često koristila u povijesti kako bi se označilo ne-Hrvate i izložilo ih diskriminaciji", kaže se u izvješću te dodaje kako pripadnici židovske i srpske pravoslavne zajednice vjeruju da se stanje pogoršava.
Dužnosnici SPC-a iz Dalmatinske eparhije prijavili su nastavak verbalnog zlostavljanja protiv pravoslavnog svećenstva i teoloških škola, posebice na području Knina, te izvijestili o uvredljivom grafitu na pravoslavnoj crkvi u Zadru, kritizirajući policiju zbog neučinkovitosti. SPC je prijavio i vandalizam na fasadama svojih crkvi u Vukovaru, Kninu, Sinju i Zadru, gdje policija nije našla počinitelje.
U izvješću se ističe da su djela antisemitizma u Hrvatskoj rijetka, ali je bilo djelovanja s antisemitskim prizvukom, poput travanjskog oštećenja 12 nadgrobnih spomenika na židovskom groblju u Osijeku.
State Department spominje i posjet kardinala Josipa Bozanića Jasenovcu u rujnu 2009., navodeći da je riječ o posjetu najvišeg crkvenog dužnosnika mjestu jednog od najvećih logora u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata, gdje su ubijene tisuće Srba, Roma i Židova.
Bozanić je priznao da su neki članovi Crkve bili su uključeni u zločine Jasenovca, ali negirao sudjelovanje Crkve kao organizacije, navodi State Department i dodaje kako su srpski i židovski čelnici kritizirali Bozanića jer nije ponudio izravnu ispriku žrtvama, a iskoristio je prigodu da izjednači žrtve komunizma s onima iz Holokausta.