Prozvani "generalskim izborima" i ocijenjeni "sramotnima", izbori neće biti ni pošteni ni slobodni, ali postoji nada da bi novostvoreni sustav mogao potaknuti reforme i postupno slabiti moć autoritarnog vojnog aparata, piše Reuters.
"Postoji potencijal za poboljšanje gospodarstva i prvi put nakon više desetljeća, parlament će se oformiti i pružiti mogućnost da se čuje i glas običnih ljudi", ocijenio je za tu agenciju David Steinberg, stručnjak za Mijanmar kojim vojska vlada otkako je izvela udar 1962. godine.
Nekih 27 milijuna birača od 50 milijuna stanovnika Mijanmara pozvano je izabrati 440 predstavnika u donjem domu (Pyithu Hluttaw) u 330 izbornih jedinica. U senat (Amyotha Hluttaw) trebaju izabrati 224 predstavnika te još 900 predstavnika u 14 pokrajinskih skupština.
Mijanmarski ustav napisan je tako da se vojni režim održi na vlasti. Kandidati za zastupnike su nedavno umirovljeni generali, a k tomu je i 25 posto mjesta rezervirano za aktivne vojnike.
Tako skrojeni izborni zakoni i visoke novčane pristojbe za registraciju stranaka znače da prodemokratske stranke neće biti nikakva prijetnja moćnim provojnim strankama, piše Reuters i dodaje da će čak i takav parlament donijeti neke reforme i pomak u zemlji bogatoj izvorima no uništenoj desetljećima lošeg upravljanja, korupcijom i međunarodnim sankcijama.
Po nekim analitičarima, narod bi najviše koristi mogao imati od planiranog poboljšanja poljoprivrednog sektora koji zapošljava oko 70 posto stanovništva i ostvaruje polovicu prihoda. Većina analitičara vidi moguće poboljšanje u formiranju pokrajinskih skupština kojima vojska želi dopustiti barem malu civilnu razinu odlučivanja na lokalnoj razini.
Ustav predviđa i dužnost predsjednika republike, ali predsjednik, koji će biti civil, neće se birati izravno, već će ga imenovati posebno tijelo zastupnika gornjeg i donjeg doma. Predsjednik s petgodišnjim mandatom i pravom na jedan reizbor imenovat će najviše ljude pravosudne vlasti, a parlament će jedino moći dovoditi u pitanje njihovu stručnost.
Budući da jednom od najstarijih vojnih diktatura u današnjem svijetu zapovijeda zagonetni 77-godišnji general Than Shwe koji si je stvorio mnogo neprijatelja, nagađa se da bi baš on mogao postati predsjednik i osigurati si ostanak na vlasti, a vojne uzde prepustiti mlađim, servilnim kadrovima, piše agencija AFP.
Vojska nije izbore raspisala pod pritiskom i s 400.000 ljudi ona je danas najjača u zadnjih 20 godina, što je uostalom i pokazala kada je 2007. godine ugušila pobunu koju su predvodili budistički svećenici s 31 ubijenom osobom i 74 nestalih, po UN-ovim podacima.
"Ključno pitanje nije hoće li novi sustav nastaviti vojnu vlast", smata Andrew Selth s australskog sveučilišta Griffith, već "hoće li nova uprava, možda i nehotice, postupno slabit vojni stisak nad zemljom", piše AFP.
Zapadne zemlje dale su do znanja da očekuju bitne reforme prije nego što ukinu gospodarske sankcije uvedene zbog teških kršenja ljudskih prava. Prvi korak trebalo bi biti puštanje iz zatvora 2200 političkih aktivista ili oporbenih političara.
Među njima je dobitnica Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi, čelnica oporbe, ikona mirnog otpora koja je s manjim prekidima 15 godina provela u kućnome pritvoru. Kći generala Aunga Sana, nacionalnog junaka borbe za neovisnost, Suu Kyi je bila čelnica Nacionalne demokratske lige koja je pobijedila na izborima 1990., prvima u 30 godina, no vojska je tada odbila predati vlast.
Režim je poduzeo sve mjere kako bi joj spriječio natjecanje u nedjelju i naznačio da bi je mogao osloboditi poslije izbora. Međutim, dio oporbe danas je kritičan prema Suu Kyi jer je, kako objašnjava bivši politički zatvorenik Khin Zaw Win, "propustila bezbroj prilika da učini nešto doista pozitivno za zemlju i sebe samu".
Suu Kyi nema ni telefon ni internet, odsječena je od svijeta. No unatoč svemu mnogi u njoj vide vođu i budućnost, piše agencija AFP. "Ona je postala institucija i javnost će se oko nje okupiti sve dok bude živjela", drži Maung Zarni, znanstvenik s londonskog ekonomskog fakulteta.