Njemački MVP bio je dobro upoznat s masovnim ubijanjem Židova i u tome je "aktivno sudjelovao", otkriva knjiga "Das Amt und die Vergangenheit" (Služba i prošlost) koja ruši mit o većini diplomata neokaljanih ruku u doba nacizma.
Brojni nacistički dužnosnici i njihovi simpatizeri uspijevali su sačuvati radna mjesta i poslije rata, a ugledno ministarstvo vanjskih poslova desetljećima je prikrivalo mračnu prošlost tih ljudi, otkriva knjiga.
Njemačka je poslije rata preispitala brojne ustanove, no MVP je ostao prilično netaknut sve do 2005. kada je tadašnji ministar Joschka Fischer zatražio preispitivanje uloge MVP-a.
Fischer je to učinio kada je velika skupina umirovljenih diplomata uvrijeđeno reagirala na njegovu zabranu objave nekrologa za bivše nacističke diplomate, među kojima za Franza Nuessleina.
Nuesslein je bio nacistički državni odvjetnik koji je potpisivao smrtne presude u tadašnjoj okupiranoj Čehoslovačkoj.
"Njemački MVP sudjelovao je u nacističkim zločinima i kao ustanova bilo je i umiješan u ubijanja Židova", kazao je Eckart Conze, jedan od povjesničara koje je Fischer zadužio za istragu MVP-a u Trećem Reichu.
"Možete zapravo reći da je MVP bio kriminalna organizacija", rekao je Conze za tjednik Der Spiegel od ponedjeljka i dodao kako su svi u ministarstvu znali da se Židove ubijalo u zemljama istočne Europe.
Jedna druga knjiga iz 2004., pokazala je s druge strane da Fritz Kolbe nije mogao raditi u MVP-u jer su ga proglasili izdajicom, špijunom koji je radio za saveznike.
Kolbe je 1.600 tajnih nacističkih dokumenata predao američkim špijunima i CIA ga je smatrala jednim od najvažnijih ratnih špijuna.
Ljudi koji su se protivili Kolbeu bili su bivši nacisti.
U novoj knjizi na 880 stranica koja će biti predstavljena u ministarstvu vanjskih poslova, povjesničari navode da su "diplomati svo vrijeme bili upoznati s politikom prema Židovima" i bili "aktivno umiješani" u masovna ubojstva "diljem Europe".
Conze spominje kako je jedan diplomat napisao izvješće o svojem službenom putu pod naslovom "Likvidacija Židova u Beogradu".
Poslijeratni njemački kancelari, od Konrada Adenauera do Willyja Brandta dopuštali su diplomatima s nacističkom prošlošću da zadrže radna mjesta, kaže Conze.
Često su zato bili upućivani na službu u arapske zemlje i Latinsku Ameriku gdje su javni prosvjedi bili rijetki.
Conze tvrdi da su bivši članovi nacističke stranke popunjavali više od 40 posto najviših mjesta u MVP-u 1950.-1951., što je mnogo više nego 1938. i 1939.
U 1943. godini 573 od 706 najviših dužnosnika bili su članovi stranke.