Krvnici su 30. svibnja 1431. u Rouenu tri puta palili lomaču na kojoj je bila Ivana Orleanska sve dok njezino tijelo nije u potpunosti izgorjelo, a pepeo, kako su htjeli Englezi protiv kojih je podigla pobunu, bačen u Seinu.
Sitni ostaci čuvani u Chinonu, komadići rebra i neprepoznatljive dijelovi kosti pomiješani s komadićima drva i tkanine, izgleda nisu njezini, utvrđeno je analizom. Među tim ostacima, utvrdila su ranija ispitivanja, nalazila se i mačja kost.
Dvojbe oko autentičnosti tih ostataka uvijek su postojale, a crkva koja je Ivanu Orleansku kanonizirala 1920., uvijek je bila oprezna.
Nakon šest mjeseci istraživanja skupina od 18 stručnjaka predvođena sudskim patologom Philippeom Carlierom sada je praktički zaključila priču iako nije isključila svaku mogućnost. "Mogućnosti da se radi o ostacima francuske junakinje sve su manje. No, rezultati studije ipak ne dopuštaju siguran odgovor", rekao je Carlier, ali je napomenuo kako prethodna iskustva navode na pretpostavku da se radi o lažnoj relikviji.
Priča o ostacima Ivane Orleanske pomalo sliči na krimi-priču. O njima se počelo pričati u 17. stoljeću ali su službeno otkriveni 1867. na tavanu jednog pariškog ljekarnika. Neki su elementi naizgled potvrđivali pretpostavku o ostacima Ivane Orleanske; ljekarnik je porijeklom bio iz Rouena, grada u kojoj je djevojka bila živa spaljena, a sitni ostaci su izgledali kao da bi mogli biti spašeni od potpunog uništenja koje su naložili Englezi.
No, postojale su razumne dvojbe te se nadbiskupija u Toursu, vlasnica ostataka, odlučila obratiti stručnjacima. "Znanstvene studije rađene su početkom 20. stoljeća. i 1979. godine, no rezultati nisu bili podudarni", podsjetio je Carlier, "pa od tuda dolazi interes da se danas provede konačna analiza". U šest mjeseci proučavanja utvrđeno je da ti ostaci nisu bili "spaljivani" i da "crna tvar nije od karboniziranih organskih ostataka". Ti ostaci su ostaci biljnog i mineralnog porijekla dok komad tkanine nije bio paljen nego bojan, objasnio je Carlier no dodao je da se starost tkanine ipak podudara s razdobljem.
Radi se o, ponovio je, "preliminarnim rezultatima", a u tijeku su ispitivanja ugljikom 14 i analiza DNK. Ranije nađeni ostaci mačje kosti, pak, govore u prilog onima koji tvrde da je riječ šali, no za druge je povjesničare moguće stavljanje na lomaču mačaka ili drugih životinja koje se povezuje s vragom, dodaje Carlier.