U romanu se miješaju fikcija i povijesna zbilja, rekonstruirana na temelju stvarnih činjenica i dokumenata, pisama i novinskih članaka koji osvjetljavaju pojedine epizode života velikih umjetnika i graditelja violina.
Autor je pijanist i docent na klavirskom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu, a prije tri godine objavio je književni prvijenac "Ostavština posljednjeg skladatelja".
Cikojević nije morao dijeliti svoje talente vrsnog pijanista i spisatelja, pa su mu u oba romana glavni junaci ljudi koji glazbu doživljavaju kao svoju sudbinu, rekao je književnik Miro Gavran.
Hrvatska književnost tom je knjigom dobila neobičnog pisca koji je na divan način povezao svijet književnosti i glazbe, a rado će ga čitati ljubitelji obaju umjetnosti, dodao je.
Književnik Branimir Donat ocijenio je da je Cikojević priču o violini napravio na muzikalan način, no nije ušao u strukovne analize pa "knjiga nije apstraktna i dosadna".
Sa svojom drugom knjigom autor nije pokvario dojam prve, već je otišao korak dalje, istaknuo je Donat.
Dalibor Cikojević rođen je 1965. u Zadvarju pokraj Omiša. Nakon srednje umjetničke škole u Splitu, glazbeno obrazovanje nastavio je na Visokoj glazbenoj školi u Beču.
Kao pijanist redovito nastupa samostalno, a surađuje i s uglednim domaćim i stranim orkestrima te komornim sastavima. Istaknuo se izvedbama hrvatskih skladatelja, a posebno je zapažen njegov recital s antologijskim djelima Borisa Papandopula za koji je dobio nagradu "Milka Trnina".
Knjiga "Violina" objavljena je u biblioteci "Sklad" zagrebačke nakladničke kuće "Teovizija".