Predstavljanju su nazočili predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, predsjednik Vlade Ivo Sanader, potpredsjednik Sabora Luka Bebić i ministar kulture Božo Biškupić te mnogi književnici, kulturni i javni djelatnici.
Predstavljajući knjigu novinar i kolumnist Milan Ivkošić je istaknuo da je Vlatko Pavletić vrlo aktivan sudionik hrvatske političke i književne scene.
Podsjetivši da se u književnosti javio 50-tih godina prošlog stoljeća, da je jedan od utemeljitelja krugovaškog razdoblja, sastavljač Deklaracije o položaju hrvatskoga književnog jezika, dugogodišnji urednik u Matici hrvatskoj, glavni urednik biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti, Ivkošić je napomenuo kako je zbog svojih domoljubnih i intelektualnih rizika nakon Karađorđeva poput mnogh hrvatskih intelektualaca i pisaca bio zatočen, osjetivši represiju na sebi i vlastitoj obitelji.
Unatoč svemu što je prošao njegova "Prisjećanja" oslobođena su stega, rekao je Ivkošić, usporedivši njegovo pisanje s leptirom i livadom, u kojem se isprepliću prošlost i sadašnjost koja je za njega bila samopoticajna.
"Pavletićevi tekstovi su estetski, polemički, ispunjeni slobodarskim i afirmativnim nazorom", istaknuo je te dodao da se Pavletić bavio i medijima, osobito medijskim manipulacijama poluistinama, izokrenutim činjenicama. Iz knjige se isčitavaju tri važne sastavnice u Pavletićevu životu - knijževnost, obitelj i domovina, napomenuo je Ivkošić.
Književni kritičar Branimir Donat je istaknuo kao su Pavletićeva sjećanja vrlo živa i autentična. Podsjetio je na njegovu smjenu s dužnosti ministra kulture i prosvjete što je pokazalo, kako je rekao, da se tada više cijenila politička snaga od političke mudrosti. Ova je knjiga dragocjeno sjećanje radom i odgovornošću jednoga ispunjenog života, rekao je Donat.
Pavletić navodi da je knjigu pisao na mahove, kao otvoreno djelo u koje se uvijek može nešto umetnuti. U njoj je objavljeno nekoliko stotina tekstova koji svjedoče o njegovom književnom i političkom životu u razdoblju više od šest desetljeća.
Govoreći o svom književnom životu i političkom angažmanu, Pavletić je napomenuo da nema idealne politike, da sva zbivanja, i dobra i loša, uvijek treba sagladavati u kontekstu vremena.
Istaknuo je kako je važno u rješavanju problema započeti "milom, a ne silom". Preferira važnost umovine, koju nam za razliku od imovine nitko ne može oduzeti. Izrazio je zadovoljstvo što se Hrvatska promovira u zemlju znanja, rekavši da je to "trijumf demokracije u nas". Podsjetio je da je autor 36 knjiga te da ima pripremljenih deset rukopisa koje odmah može objaviti.
Vlatko Pavletić (1930.) istaknuti je urednik, bio je najmlađi ravnatelj drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, prvi ministar kulture u neovisnoj Hrvatskoj te predsjednik Hrvatskog sabora.