Šešelj, redoviti profesor prava na beogradskom sveučilištu, uz pokojnog bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, jedini je optuženik koji je tražio da se pred Haškim sudom brani sam i od dolaska u pritvor 24. veljače 2004. zatrpao je suce s oko 200 podnesaka koji u pravilu višestruko premašuju dopušteni broj riječi i pisani su rukopisom na ćirilici. Šešelj se, naime, dosljedno odbija služiti računalom zbog "straha od strujnog udara".
Ročišta je ometao prigovorima da ne razumije (hrvatske) izraze kao što su "točka; obrana; zapadni Srijem; suradnja" tražeći da mu se svi materijali prevode na "srpski jezik koji jedino razumije".
Šešelj je više puta bivao opomenut da proizvodi "previše decibela" u sudnici, odnosno da njegov preglasni govor remeti koncentraciju i praćenje prijevoda te ometa rad suda. Zamjeralo mu se i neprimjereno ponašanje u sudnici.
U znak prosvjeda zbog neispunjavanja njegovih zahtjeva Šešelj je napuštao sudnicu ili se redovito odbio ustajati prilikom ulaska sudskog vijeća u sudnicu. Posljednji potez povukao je 10. studenoga kada je započeo štrajk glađu zbog neispunjenja nekoliko zahtjeva, uključujući registriranje njegovih pravnih savjetnika pri Haškom sudu, dostavljanja dokumenata isključivo "na papiru i na srpskom jeziku", kao i ukidanja odluke o imenovanju branitelja u pripravnosti.
Protekle tri godine predraspravnih ročišta Šešelj je obilježio i nizom uvreda na račun sudionika postupka. Tako je ulazak u sudnicu uglednog njemačkog suca Wolfganga Schomburga, koji ga je oslovljavao s "doktore Šešelj" (podsjećajući da je optuženi doktor prava) komentirao riječima da se osjeća miris plina. Tražio da se suci "pristojno građanski oblače" jer ga "frustrira što su suci obučeni u čudna odijela koja ga podsjećaju na inkviziciju Katoličke crkve" ili pak na "gestapovske i SS odore". Također je tvrdio da ga "klanjanje sudaca podsjeća na neki sotonistički ritual".
Jednog od nametnutih branitelja, britanskog odvjetnika Davida Hoopera zbog tradicionalne odvjetničke vlasulje opisao je kao špijuna "s ptičjim gnijezdom na glavi, lažno predstavljenog kao branitelja, čiji je zapravo zadatak onemogućiti njegovu obranu".
Prvi Šešeljev "branitelj u pripravnosti" beogradski odvjetnik Aleksandar Lazarević na drugom je sudu Šešelja tužio za klevetu jer je tvrdio da Lazarević s tajništvom suda sudjeluje u "kriminalnoj raboti" podjele novca namijenjenog obrani.
Šešelj je ove godine Haškom sudu ispostavio i elaborirani račun za rad njegova 25-članog stručnog tima na dosadašnjoj pripremi obrane u iznosu od 2.4 milijuna dolara. Radi se o osobama koje su većinom članovi vodstva njegove stranke.
Šešelj se tijekom boravka u pritvoru pojavio i kao svjedok na jednom haškom suđenju - onom protiv Slobodana Miloševića. Unatoč upozorenju sudaca da iznosi samooptužujuće izjave, Šešelj je tijekom tog suđenja isticao da su se radikali "kao jedina srpska politička stranka" oduvijek zalagali za "veliku Srbiju". Uz to je naglašavao da je on osobno 1991. zagovarao protjerivanje Hrvata iz Vojvodine, objašnjavajući kako je potrebna osveta nad Hrvatima u Srbiji za protjerivanje Srba iz Hrvatske.
"Ako je Tuđman protjerao Srbe, Srbija treba protjerati Hrvate", kazao je Šešelj. Ustvrdio je kako se on pritom zalagao za "civiliziranu razmjenu stanovništva", ali i dodao je ona bila manje civilizirana od željene.
Šešelj je u svom višetjednom svjedočenju objašnjavao kako su u bivšoj Jugoslaviji živjeli "Srbi pravoslavci, Srbi katolici, Srbi muslimani, Srbi protestanti i Srbi ateisti" te kako su "Hrvati nastali od Srba katolika pod utjecajem Vatikana". Suci su takvo svjedočenje na koncu prekinuli zbog besmislenosti.