- Ustavnim dokumentima prilikom osamostaljenja 25. lipnja 1991. Slovenija preuzima jamstva za devizne štedne knjižice otvorene na teritoriju Slovenije
- Parlament 1993. donosi zakon o osnivanju fonda za sukcesiju, a pitanje devizne štednje izvan Slovenije počinje se interpretirati kao dio procesa podjele imovine, prava i obveza bivše SFRJ
- Parlament na noćnoj sjednici 27. lipnja 1994. godine prihvaća dopune ustavnog zakona iz 1991. kojim osniva Novu ljubljansku banku (NLB) na koju se odmah prenosi sva aktiva, dok pasiva i potraživanja u drugim državama nastalim na području bivše Jugoslavije ostaju na "staroj" Ljubljanskoj banci dd.
Mjera se kasnije tumačila kao "samozaštitna" i donesena u situaciji kad je Ljubljansku banku bilo potrebno sanirati. Slovenija je naime prilikom osamostaljivanja raspolagala s oko 100 milijuna njemačkih maraka likvidnih sredstava u inozemstvu, a na stranim i slovenskim sudovima počele su se usvajati tužbe štediša. U slučaju da su sve štediše Ljubljanske banke u tom trenutku tražile isplatu svojih uloga, banci bi prijetio bankrot, izjavio je početkom 2003. u razgovoru za tjednik "Mladina" pravnik Franci Gerbec koji se bavio tim pitanjem. Počinje sanacija Nove Ljubljanske banke (NLB) u okviru koje je zajamčeno postupno vraćanje stare devizne štednje slovenskim štedišama. Na sanaciju je potrošeno skoro 2 milijarde DEM.
- Parlament 26. lipnja 1997. prihvaća dopune zakona o fondu za sukcesiju kojom se prekidaju svi sudski postupci u Sloveniji vezani uz štediše Ljubljanske banke koji nisu slovenski građani. Prekinuto je 110 sudskih postupaka i tri sudske ovrhe.