Šlaus navodi kako bi nas podatci o uvjetima života, bolestima i borbama koje su vodili naši preci trebali potaknuti da razmislimo o odnosu prema svojoj zemlji i što ćemo od nje ostaviti u naslijeđe svojim potomcima.
Budemo li i približno toliko uspješni kao oni, moći ćemo se s pravom ponositi, ističe Šlaus. Kako tvrdi, ekološke značajke istočne obale Jadrana, blaga klima i blizina mora razlogom su vrlo niske učestalosti anemije uzrokovane nedostatkom željeza i izgladnjelošću.
Kao naslijeđe iz antičkoga i prapovijesnog svijeta primili smo endemičnu prisutnost lepre, a vjerojatno i tuberkuloze, navodi dodajući kako je geostrateška važnost naseljenog područja vjerojatno glavnim uzrokom vrlo velike učestalosti namjernih trauma.
Po njegovim riječima među specifičnosti svojevrsnih starohrvatskih populacija pripada i spolna podjela fizičkih aktivnosti.
Knjigu "Bioarheologija - Demografija, zdravlje, traume i prehrana starohrvatskih populacija" (254 str.) objavio je zagrebački nakladnik Školska knjiga. Podijeljena je na sedam poglavlja, u kojima autor opisuje razvoj bioarheologije i analizira tafonomiju arheoloških nalazišta, demografska obilježja starohrvatskih nalazišta, bolesti zubi i alveola, patološke promjene na kostima, traume te svakidašnju aktivnost i teški fizički rad.
Na kraju knjige objavljen je popis literature i kazalo pojmova.
Mario Šlaus (1959.) viši je znanstveni suradnik Odsjeka za arheologiju HAZU i Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Knjigu "The Bioarchaeology of Continental Croatia" (Bioarheologija u kontinentalnoj Hrvatskoj) objavio mu je Oxford University Press.