Galbraitha, koji je bio veleposlanik SAD-a u Zagrebu od 1993. do 1998., drugog dana svjedočenja nastavio je unakrsno ispitivati Martićev odvjetnik Predrag Milovančević.
Na pitanje Milovančevića je li imao priliku vidjeti Ustav Srbije u kojem je Kosovo 1991. i 1995. imalo potpunu autonomiju u skladu s najvišim europskim standardima, Galbraith je odgovorio da je stvarnost bila drukčija. "Tamo je vladala okrutna represija pa nije moguće govoriti o smislenoj autonomiji na Kosovu".
Prema riječima Galbraitha, plan Z4 je predviđao veliku autonomiju krajine ali i potpunu reintegraciju istočne Slavonije. Miloševićev interes nije bio da stanovništvo krajine dobije autonomiju, nego da se dobije istočna Slavonija s bogatim farmama i naftnim poljima, rekao je.
Martićev odvjetnik pitao je svjedoka zašto je RSK smatrao takozvanom i je li RSK imala svoj teritorij prije dolaska mirovnih snaga UN-a 1991. Galbraith je odgovorio da budući da "RSK nije ni postojala onda se ne može reći da je imala teritorij. To je bio teritorij pod kontrolom lokalnih srpskih vlasti i paravojske i to nije bio državni teritorij". Kako je dalje nastavio, na jednom dijelu tog područja bila je srpska većina, a na drugim hrvatska. Taj teritorij je do kraja 1991. postao skoro isključivo srpski zbog etničkog čišćenja koje je vodio vaš klijent".
Pokušavajući dokazati da su neki drugi interesi stajali u pozadini plana Z4, a ne interes srpskog stanovništva, Milovančević je pitao svjedoka jesu li namjere ljudi koji su napravili taj plan bile iskrene, budući da je, kako je rekao, Hrvatska 'zbrisala' zaštićenu zonu zapadnu Slavoniju bez posljedica.
"SAD, Rusija, EU i UN - kosponzori Z4 - bili su vrlo iskreni u namjeri da pronađu mirno rješenje sukoba, da Srbi dobiju veliku autonomiju i da se omogući povratak protjeranih. I danas sam jako razočaran jer nismo u tome uspjeli", rekao je Galbraith. On je ponovio da je Martić odbijao mirovne pregovore i taj plan u proljeće 1995., što je učinilo rat neizbježnim.
Upitan je li imao utjecaj na čelništvo RH, Galbraith je rekao da su SAD imale značajan utjecaj na hrvatske vlasti te da je stoga u nekoliko navrata postignuto da se hrvatska strana suzdrži od akcija.
Govoreći o situaciji dva tjedna prije Oluje, Galbraith je rekao da je ona bila vrlo složena. Vodio se napad vojske bosanskih Srba i vojske RSK na enklavu Bihać, koja je prešla međunarodnu granicu. "Strahovali smo da će Bihać pasti i da će (zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko) Mladić izvršiti pokolj kao u Srebrenici".
Galbraith je ponovo govorio o tome kako se 2. kolovoza '95. u Beogradu sastao s Milanom Babićem koji je tada pristao na gotovo sve uvjete Zagreba za odgodu operacije i na plan Z4. Babić mu je tada također rekao da se Martić i Milošević protive tom planu.
Suđenje Martiću nastavljeno je izvođenjem novog svjedoka optužbe.
Martić je optužen za ratne zločine nad hrvatskim civilima u tzv. RSK,
za zločine nad nesrbima u BiH i za raketiranje Zagreba.