Pavletić napominje kako su, nakon Krležina obračuna s malograđanskim hrvatstvom, "Mirotvorci" Dončevićev otklon od pasivnog, šmrcavog, nedjelotvornoga hrvatstva.
Smatra kako bi se moglo očekivati pozornije čitanje niza Dončevićevih novijih proza i s tim u vezi veće kontekstualno razumijevanje za njegove estetske i etičke, pa i nacionalno obojene otpore represivnoj stvarnosti.
"Dončević nije bio opaki i opasni žandar režima, nego u dubini svoga ranjivoga bića zatajeni hrvatski rodoljub. I komunist, da, ali i humanist", napominje Pavletić u poglavlju, koje prenosi Forum (1-3/2006.), iz njegova opširnoga rukopisa "Prisjećanja i drugi zapisci".
Mjesečnik donosi prvi dio jedne od najpopularnijih drama francuskoga književnika Erica Emmanuela Schmitta "Posjetitelj" u prijevodu Vinka Grubišića, izbor kraćih tekstova novih austrijskih pripovjedača, koje je odabrao i preveo Mate Ivandić, te ciklus pjesama jednog od najznačajnijih kineskih pjesnika Al Qinga koje su s francuskoga preveli Stijepo Mijović Kočan i Olenka Zahorodni.
Pjesme i prozu u novom svesku "Foruma" objavljuju Tomislav Ketig, Drago Štambuk, Franko Stipković, Barbara Pleić, Lidija Duić, Slavica Šišara.
Toma Podrug u tekstu "Zapis iz potkrovlja" piše u obranu književnoga djela Petra Šegedina koje je, kako napominje, potpalo sudu i ignoranciji onih kojima je popularnost i čitateljska sklonost postala jedino mjerilo vrednovanja.
"Šegedinovo svesrdno zauzimanje za stvaranje hrvatske države i njezine neovisnosti učiniše ga nepoželjnim piscem onima koji nisu željeli hrvatsku državu, niti su išta korisno učinili za njezino stvaranje, obranu i oslobođenje, već i dalje i sada njeguju svoju 'čestitost zlih misli' spram nje'", napominje Podrug, dodajući kako su oba ta čimbenika bila presudna što Šegedinovo književno djelo nije uvršteno ni u "Leksikon svjetske književnosti - Djela" (Školska knjiga, 2004.).
Nikola Vončina u posljednjem tekstu na stranicama mjesečnika piše o dragocjenu prinosu Petra Šegedina hrvatskom radiodramskom stvaralaštvu.
Osvrćući se na Šegedinove radiodrame, Vončina ističe kako njegove tri radiodrame "Jakovljeva usta", "Tri frule" i "Misirane" predstavljaju, uz dramske poeme Nikole Šopa, najvrednije tekstove koje su pripadnici starijih (pretkrugovaških) književnih naraštaja dali u dotadašnjoj povijesti hrvatske radiodrame.