U publikaciji "Hrvatski profesori na Bečkoj slavistici" zastupljeni su radovi sa znanstvenog skupa 1999. u povodu 150. obljetnice Bečke slavistike.
Zbornik koji je uredila Truda Stamać sadržavai tekstove uglednih jezikoslovaca i povjesničara književnosti Dalibora Brozovića, Josipa Lisca, Anice Nazor, Mislava Ježića i Josipa Bratulića o hrvatskim profesorima koji su djelovali na Bečkoj slavistici - Vatroslavu Jagiću, Milanu Rešetaru, Josipu Hammu i Radoslavu Katičiću.
To je strogi znanstveni rad o četiri profesora, uz ležernu šetnju po Beču i uz fotografije koje ilustriraju informacije, rekao je Srećko Lipovčan. Riječ je o slavistici na bečkom Sveučilištu, o tamošnjoj austrijskoj i istodobno domaćoj zajednici profesora i studenata. Njome se dokumentira stoljeće i poduga povijest Bečke slavistike i njezine svjetske slave, rečeno je na predstavljanju.
Pretisak časopisa "Dubrovnik - cviet narodnog književstva (knjižtva)" izlazio je u Dubrovniku i Zagrebu od 1849. do 1852. i svojom je pojavom označio početak Hrvatskoga narodnog preporoda u tom važnom središtu hrvatske kulture i civilizacije.
Projekt "Dubrovnik" ostvaren je u četiri sveska - tri godišta časopisa i jednoj monografskoj studiji Katje Bakije "Knjiga o 'Dubrovniku' 1849. -1852".
Ističući važnost periodike, Katja Bakija je rekla kako se upravo iz periodičnih časopisa vidi povijest nacionalne književnosti, sve promjene i pulsiranja. Periodika je lakmus-papir promjena u društvu i na kulturnome planu te odraz književnog života. Pokretači i urednici časopisa koji se otvorio i mladim književnicima bili su Matija Ban i Medo Pucić, a riječ je o periodici tada moderne koncepcije.